ON OTHER_Atlas sudbina i oblak kostima ili kako je sve povezano

Prije nekog vremena odgledah Atlas oblaka. Koliko zbog ograničenog broja filmova na originalnom jeziku, a koliko zbog medijske pompe koja je film u Njemačkoj pratila, odlučila sam se na osobno dosta nevoljen žanr- znanstvenu fantastiku.

Sonmi-451

Naravno, kompleksnošću naracije, film je nemoguće svrstati samo u jedan žanr, pa su tu jednako prisutni i povijesna drama, krimić i romansa protkani new age filozofijom. Nakon gotovo trosatnog tkanja nove povijesti humanizma pod parolom „Everything is connected“, jedini utisak nakon odgledanog bila je frustracija uslijed obilnog gubitka vremena i agresivna odbojnost prema iznimnoj količini patetike. No, s druge strane, zatekla sam se u neobično učestalim refleksijama na film. Naravno, to ga ne čini dobrim, ali čini ga dovoljno sugestivnim da ne iščezne u satima rekoncilijacije mene i povratka u stvarnost.

Cloud atlas
„Nezavisni“ autorski uradak Lane i Andyja Wachowskog te Toma Tykwera po istoimenoj knjizi Davida Mitchella, prije svega je sve samo ne nezavisan. Budžet koji je itekako američko-holivudske provenijencije rezultira jednako prepoznatljivim efektima: epikom, patosom te monumentalnim dijapazonom kostima i šminke. Atlas oblaka prati šest kompleksno isprepletenih narativa.

Cloud atlasOsmišljavanje vizualnog identiteta za svaku od priča morao je biti kostimografski raj, dok posebnu priču čine transformacije seta istih glumaca (Hanks, Grant, Berry, Bae, Weawing… ) u generacijski, rasno ili rodno različite persone; točnije, oni služe kao reinkarnacije duša o kojoj se tako rado u filmu priča. Kym Barrrett koja je maestralno odradila kostimiranje Matrix trilogije Wachowskijevih, prepoznatljive konture futurizma unijela je i ovdje, dok je Tykwer doveo svog parfumiranog kostimografa Pierrea-Yvesa Gayrauda.

cloud-atlas-sonmi
Niti jedan kostimografski detalj u filmu nije prepušten slučaju, pa tako pratimo utegnute korzete, prsluke i odijela tipa buržujsko-kolonijalnog engleskog društva 19.stoljeća; sofisticirane muško-ženske haljine u maniri art decoa 30ih godina 20.stoljeća, prateći ljubavnu priču dvojice dandyja; život novinarke koja odjevena u dolčevitu i trapez hlače vodi bitku protiv nuklearne korporacije 70ih godina 20.st. Tu je i stilski neupadljiva stvarnost 2012., koja se, baš poput pluralizma brzomijenjajućih ideja i trendova, guši u kakofoniji raznovrsnosti.

Cloud atlas

Cloud-Atlas1930s

Cloud atlas
Zapravo, ono o čemu u Atlasu oblaka razmišljah jest, nedvojbeno impresivna estetika dva futuristička narativa: segment koji opisuje distopijsku budućnost godine 2144. kroz urbanu arhitekturu Neo-Seoula te segment post-apokaliptičnog društva u vremenu „106 zima nakon nuklearnog

Cloud atlas

Cloud atlasholokausta“.
Prvi segment, vidljivo inspiriran Blade Runnerom, Petim elementom i Matrixom, prati priču pobunjenog klona, Sonmi-451 koja u down-tempu proverbijama objašnjava svoje postupke zatvorskom istražitelju. Azijski futurizam prikazan je kroz dualističke stereotipe o japanskom minimalizmu i čistoći te šarenilosti anima, a na trenutke djeluje više kao savršeno glazirani modni editorijal ili glazbeni spot.

Cloud atlas
Konačno, dezintegraciju društva nakon nuklearne katastrofe može samo utjeloviti nomadsko pleme koje se vraća primarnim djelatnostima branja bobica dok istodobno posjeduje teleporter. Svi likovi odreda odjeveni u jednako dezintegriranu pleteninu (kroz jasnu referencu na radove Arielle de Pinto), svjedoče o izgubljenosti i beznađu društva (kojem očigledno sada već pripadamo).

Clud atlas
Film temeljno ne uspijeva u građenju suptilnosti, meta narativa koje bi gledatelj sam trebao iščitati iz ideje da je svaki naš postupak dio nekog kozmičkog (dis)balansa. Poput mantre, ciklički se ponavlja izjava „Our lives are not our own. We are bound to others. Past and present. And by each crime; and every kindness we birth our future“. Iako počinje obećavajuće, u obilju mnogoznačnosti i odbijanju ograničenja linerane naracije, film se na kraju svodi na jednu istinu koja se ne dovodi u pitanje.

Dapače, film se nametljivo nabacuje dijalozima koji više nalikuju katalogu citata primjerice Rose Luxemburg ili čak Cesarića (!) – „What is an ocean but a multitude a drops?“, pozivajući na slobodu kao temeljno ljudsko pravo (a na trenutke i na socijalističke ideje). Jasno, ali i doslovno do banalosti. Baš kao i kostimi koji navedene teze dodatno pojačavaju. A ono što razlikuje dobar SF od lošega upravo je zavidna razina metafore koja gledatelju ne daje bitno, već ključ za njegovu spoznaju.

Advertisements

2 Comments on “ON OTHER_Atlas sudbina i oblak kostima ili kako je sve povezano”

  1. hiPop says:

    nekada je upravo veliki budzet ono sto uspeva pokvariti film, jer, koliko god da omogucava, toliko sa sobom nosi i obaveza…

    • petriza says:

      u potpunosti se slažem, ovdje je na vidjelo došla demonstracija (ne)moći novca…


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s