ON OTHER_Nova košulja i novogodišnje odluke

OOS1

Inače nisam osoba od novogodišnjih odluka. Znam da neću, ma koliko si god puta to obećala, s prvim danom nove godine početi entuzijastično svaki dan ići u teretanu, odreći se čokolade ili postati preko noći bolja osoba (da je bar tako lako…). Ali ove sam godine ipak odlučila promjeniti neke stvari – a među njima i ne kupovati odjeću godinu dana.

Doduše, ‘godina dana’ je još uvijek pomalo fleksibilan pojam; ja bih voljela da moja odluka potraje zaista do 31.12. 2013,. ali me M, moj najbolji drug, već sad nagovara da ‘konačni’ datum ipak promjenim u 30.11. – jer kakav je to kraj godine bez barem jedne nove sitnice? No kako god bilo, odluka je 01.01. stupila na snagu, i u narednih (barem) 10 mjeseci (baš kao ni u ovom koji već polako ostaje iza nas) za mene neće biti novih haljina, hlača, pulovera, pa čak ni šešira, torbi ili barem ogrlica, rukavica, čarapa.

Zapravo ne znam kako bih nekome u par jednostavnih rečenica objasnila zašto baš ništa ne želim kupovati. Možda je najlakše ovako: želim (naučiti) manje željeti. Motivacija nisu prije svega financije (pričala bih sad o tome kako ni inače na odjeću ne trošim previše, trudim se biti racionalna i kupovati u skladu s mogućnostima – ali ne kaže li to za sebe baš svatko, čime sve skupa gubi bilo kakvu referentnu točku?), premda ću se veseliti ako kune, forinte, euri koji neće otići na ‘krpice’ (ne volim tu riječ, jer implicira da je sve što kupujemo nekako jednokratno, potrošno…a uopće ne mora biti) uspijemo sačuvati, ili ako  završe, recimo, u kakvom vikendu za dvoje. Nije to više niti nada da ću kroz godinu dana intenzivnog promišljanja o svojim potrošačkim navikama bolje upoznati samu sebe; been there, done that, tamo negdje 2009., kada sam također odlučila nekih 9 mjeseci ništa ne kupovati. Tada sam, međutim, bila malo mlađa – i baš na jednoj od onih stilskih prekretnica kada sam znala kako želim izgledati, ali sam korak po korak učila kako da do toga dođem. Danas sam ipak ponešto sigurnija u sebe, a i stavila sam kvačicu pokraj dobrog dijela ‘osnovnih komada’ koji mi se čine kao temelj dobre garderobe – ne u smislu crnih hlača na crtu, klasične bijele košulje i crnog sakoa (jer niti jedno nemam), već stvari u kojima se osjećam ugodno, i koje se međusobno dobro slažu, dovoljno dobro da idući ponedjeljak mogu spavati 10 minuta duže nego inače, znajući da ako iz ormara izvučem dva random komada isti skupa neće izgledati baš kao totalni kaos. Dio moje samouvjerenosti da godina bez ičeg novog uopće nije toliko strašna proizašao je upravo iz onog trenutka kad sam s liste stvari koje želim, ali i trebam (jesam, dovoljno sam luda da zaista vodim takvu listu) prekrižila sve ono što mi se činilo kao najosnovnije: jedne dobre cipele, jedne hlače 3/4 duljine, kaput, stare, ali i dalje tople rukavice…ako sve to već imam, što bi mi još uopće moglo trebati?

No imati sve ‘osnovno’ ne znači i prestati željeti: crni šal, možda još jedan pulover, jednu asimetričnu suknju, ruksak jer je moj već star i pohaban…Male modne želje same po sebi su super, male stvari kojima težim i veselim se baš kao što sanjam o dalekim putovanjima ili dugoj kavi i kolačima s dragim usred pretrpanog tjedna (premda ne istim intenzitetom). No u jednom sam trenutku osjetila da me moje želje pomalo smetaju, da mi oduzimaju vrijeme, da me na neki neobjašnjivi način pomalo ‘guše’. Lijepo je željeti, ali je li moguće željeti previše? Tako je nastala ideja da se na godinu dana odmorim od kupovine – želim ne samo prestati trošiti na odjeću, već i prestati misliti da mi uvijek nedostaje još barem neka sitnica; prestati pregledavati online dućane u potrazi za još kojim lijepim komadom koji nemam, a dobro bi mi došao; jer zapravo – sve (potrebno) imam.

OOS2

Ali ako je tako – čemu onda nova košulja?

Košulja je, priznajem, luksuz; ali i rezultat jedne od onih želja s kojima nemam nikakvih problema, dapače, voljela bih da ih je više; želja koje pređu u ‘vaganje’, dugo razmišljanje, i nakon svih nećkanja i dalje mi se čine itekako smislenima. Ista je dio kolekcije koja je za mene više od odjeće – jedna sjajna, promišljena priča o vremenu u kojem živimo, u kojem je dobar dio stvarnosti, pa i one modne, sveden tek na dvije dimenzije bez dubine, na stvari bez duše, na fast fashion i ništa u pozadini. Ona je moja zadnja kupnja u godini iza nas, i podsjetnik da u (n)ovoj godini želim (premda ne mislim da veselje odijevanja treba nestati u teoretiziranju o istom) više promišljati ono što nosim, a (još) manje konzumirati stvari kao ‘potrošnu robu’ – i kao takva, ispala je savršen uvod u (ruku na srce, ne previše, ali ipak se mjeri u mjesecima…) dugi šoping post.

| košulja: Comme des Garcons | hlače: COS | cipele: Dr Martens |

Advertisements

11 Comments on “ON OTHER_Nova košulja i novogodišnje odluke”

  1. odličan tekst i pozdrav :D upravo se ovaj blog i ti kao (jedna) od autora ističeš drugačijim razmišljanjem od uobičajenog. reci ovim mainstram modnim blogerima da ne kupuju odjeću godinu dana – šokirali bi se. OK, recimo ja ne bih mogla ne kupovati makeup godinu dana (mogla bih pola godine, ajd) jer je to nešto kratkotrajnije, kvarljivije. a i manje luksuzno na neki način..
    zanimljiv pristup ukratko. dalo bi se eksperimentirati s mnogočim na ovaj način. npr. ne voziti se javnim prometom godinu dana (s tim da je to problem ako si rodom iz drugog grada kao ja), nego maksimalno pješačiti. ili ne posječivati frizera godinu dana. :D

    • xavierkat says:

      :))
      Kad sam pročitala tvoj komentar, prvo sam se nasmijala – naime, ja sam ne tako davno prisilno apstinirala od frizera jedno duže vrijeme, i ne bih to preporučila nikome osim onima koji su sami jako spretni s škarama :).
      Ali da, koncept je jednostavan, funkcionirao bi na sto načina :). Zapravo, s kozmetikom bi to bilo slično kao s odjećom – ono što je u ormaru dobar par cipela, u kozmetičkoj torbici je, recimo, dobra krema za lice, gel za tuširanje i slične sitnice; a kako se skoro uvijek potrefi da tih stvari imamo i više nego nam treba (premda sam sama u kupovini kozmetike puno racionalnija nego kad je odjeća u pitanju, opet mi se potkrade), dao bi se napraviti i nekakav jednogodišnji plan koji bi stao na kraj i malim kozmetičkim luksuzima :).
      Ali sve je zapravo stvar imanja dovoljno dobrog razloga: dok god nemaš osjećaj da kozmetiku (odjeću, ili bilo što drugo) kupuješ možda malo previše, da ti stvari koje kupuješ nisu nužne, nema razloga za rigidna pravila, koja isto ponekad nisu baš najpametnija – umjerenost je tu sasvim dovoljna :). Ja sam to osjetila, iz čitavog niza razloga koji ne stanu svi u jedan post (barem meni koja ne znam pisati sažeto :)), pa mi se ‘šoping post’ učinio kao dobra ideja. Ne uvijek laka, niti sasvim logična – recimo, prije dva dana mi je pukao zatvarač na zapravo jedinoj torbi koju imam, pa logika nalaže da, ako je ne uspijem popraviti (što je moguće, jer je već jako stara), kupim drugu – ali ne i tvrdoglavo pravilo, za koje nema razlike između potrebe i želje. Ali srećom imam još uvijek taj luksuz da mogu sama odabrati želim li kupovati ili ne, i nisam prisiljena na apstinenciju – i već sama ta činjenica mi je trenutno dovoljna da shvatim kako bi raditi dramu oko jedne torbe bilo sasvim suludo :). Ali godina je duga, sigurna sam da neću uvijek biti tako zen oko toga :)

  2. Glorija says:

    ohooo, i ti si tu, svaki dan sve bolji ovaj blog :D

    jos samo 357 dana :cheer:

    kul je nova kosulja, ali marte su mi jos kulije :F

  3. doli says:

    super je tekst, inspirirajuci :) i genijalan outfit

  4. samotna šetačica says:

    Košulja je najdivnija i ti si najdivnija u njoj. <3
    U ostalo neću ulaziti jer imamo i dovoljno prilika, no ovo je moralo biti zabilježeno i javno. :)

  5. Dijana says:

    Ovaj tekst bi trebale da pročitaju mnoge devojke koje ništa u svom životu ne vide osim odeće. Promovisamje pravih vrednosti poput putovanja ili ulaganja u nešto drugo što nije kako si navela krpica, je po mom mišljenju sjajno. Veći deo populacije tako ne razmišlja, ali svesni smo svi već odavno poremećenog sistema vrednosti. Nadam se da ćes istrajati u svojoj nameri, to bi bilo jedno fenomenalno iskustvo i dokaz sebi da se može odoleti mnogo čemu. ;)

    • xavierkat says:

      Hvala ti na lijepim riječima :).
      Ma ja mislim da to ne bi trebalo biti tako teško…doduše, još ni prvi mjesec nije prošao, a puno ih je predamnom, možda postane teže s vremenom :). Ali zapravo mi je zanimljivo kako su reakcije na ideju mahom pozitivne, ali stižu iz toliko različitih kuteva gledanja da su mi dale jako puno materijala za razmišljanje – što opet može biti samo dobra stvar :)

  6. […] razumna koliko ja to uopće mogu biti. I ne mogu reći da se kajem. Jesam li time iznevjerila svoje obećanje o nekupovanju? Meni se čini, samo […]


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s