OUTFIT_Crveno

onotherskin0902_0_2

Obožavam film.

Ne, doduše, na način na koji ga obožavaju dobri kritičari, školovani filmolozi ili talentirani redatelji koji se inspiriraju velikim uzorima. Obožavam ga kao čisti zaljubljeni amater koji medij čita i čitat će uvijek pomalo naivno, otvorenih očiju koje prate kadrove i rezove, ali uvijek malo više – emotivno. I premda je film u međuvremenu postao nešto kao moj prvi pravi hobi, uvukao se on na mala vrata i u ono što, u nastojanju da sebi i drugima opravdam vlastite životne odluke, nazivam karijerom. Ipak, naivnost našeg odnosa nije se promijenila. Zaljubljujem se u kadrove, likove, priče… poput djeteta u šarene bombone i slikovnice, potpuno bez očekivanja da će me nešto od toga što vidim učiniti pametnijom, otvoriti mi oči za neku društvenu nepravdu ili ideologiju, te mi dati ‘oružje’ zanimljivog sugovornika u sljedećoj raspravi petkom uvečer s čašom u ruci… a opet, uvijek mi se baš kao za inat nešto od toga dogodi. No prije svega, volim kada me u filmu nešto ‘dotakne’ tako da osjetim vezu sa svojim životom, pa makar ona nikome osim mene ne bila očita.

Jednog davnog dana zaljubila sam se tako u Jacoba Elinskog. Ako vam ime ništa ne znači, to je OK: Jacob i tako ne postoji izvan filmskog platna. Riječ je, naime, o jednom od likova u sjajnom filmu Spikea Leea 25 sat (25th Hour, 2002). Film prati 24 sata u životu dilera, Montgomeryja ‘Montija’ Brogana prije odlaska na odsluženje sedmogodišnje zatvorske kazne (igra ga upravo briljantni Edward Norton, čiji je monolog u zrcalu snažno obilježen nasljeđem terorističkog napada na ‘Blizance’ zaslužio kultni status, i dovoljan je razlog da filmu posvetite dva sata svog vremena ako već niste). U vremenu koje mu je preostalo, Monty nastoji saznati tko ga je od suradnika ‘cinkao’ policiji (je li to bila njegova prekrasna djevojka Naturelle ili netko od dilera s kojima surađuje? Kome uopće više može vjerovati?), oprostiti se sa životom koji ostaje iza njega, pripremiti se za užas koji slijedi, a od kojeg se više nema kamo sakriti, ali i obnoviti vezu s prijateljima iz djetinjstva, Frankom i gorespomenutim Jacobom. Sva trojica odabrali su različit životni put, pa tako Frank radi kao uspješan broker, a Jacob je profesor engleskog jezika u srednjoj školi, nezadovoljan svojim životom, skriveno zavidan kolegama na njihovom životnom stilu. Premda vjeran Montyju, Jacob nije sasvim iznenađen njegovim padom. Pomalo je opsjednut jednom od svojih učenica, Mary – ali istovremeno paraliziran strahom od bilo kakve promjene. U zadnjoj večeri prije Montyjeva odlaska, svi će se, uključujući Mary, naći na njegovoj oproštajnoj zabavi, što će, znam da već pogađate, staviti Jacoba na kušnju…

Jacob Elinsky (source film-grab.com)

Jacob Elinsky, 25th Hour (preuzeto sa: film-grab.com)

Ono što je magično u Jacobovu liku jest njegova apsolutna, gotovo nevjerojatna nevinost i suzdržanost iz koje kao da nije sposoban iskoračiti. Sve do tog jednog, njemu samom neočekivanog trenutka, kada će ‘Jake the Snake’ učiniti nešto snoliko, za njega toliko netipično i (ultimativno) glupo: poljubiti Mary u zahodu kluba, ponesen njenom pijanom vrckavošću, putenošću i atmosferom kluba u kojem je sve dinamično, rasplesano i hrabro. Dakle, potpuna suprotnost njegove lijene uspavane svakodnevice koju pomalo prezire, ali je drži kao svoju ‘točku sigurnosti’. Čak i njegova pojava, hod i glas imaju u sebi notu usporenosti, uspavanosti (koju nitko na svijetu ne bi mogao bolje dočarati nego mladi P.S. Hoffman, i inače podcijenjeni super junak kada je riječ o filmskim izlascima iz comfort zone). U toj sekundi ludosti, u kojoj će svoje usne prisloniti na njene, mi znamo da Jacob na trenutak osjeća da je netko drugi – možda ‘frajer’ kao Monty, možda dominantna pojava bez dlake na jeziku i bez straha od rizika u karijeri, kao Frank. No čim otvori oči, zajednički smo svjesni da u glavi nosi samo jedno pitanje: “What have I done?”. Jacob Elinsky na drugom mjestu, u drugom kontekstu, u nekom sasvim drugom svijetu i s nešto više promila alkohola u krvi i dalje je tek Jacob Elinsky, židovski dečko iz dobrostojeće obitelji koji je cijeli život ‘igrao po pravilima’, i u kojem kršenje pravila ne izaziva uzbuđenje, sreću, osjećaj promjene, već prije svega strah – strah od posljedica, od svega onoga što će postojati izvan nestvarnog konteksta noćnog kluba. Čak i na mjestu gdje svatko može biti netko drugi, on je i dalje ‘isti’.

onotherskin0902_1

Zašto toliko volim tog smušenog Jacoba, koji izvan konteksta filma vjerojatno i ne zvuči kao pretjerano simpatičan lik (zavoditi svoju maloljetnu učenicu? So not cool…)? Zato jer mi njegova apsolutna trapavost, nesigurnost i nježnost uvijek (25 sat je u međuvremenu postao nešto kao moj omiljeni novogodišnji film, prkosni pandan Gospodaru prstenova i ostalim pričama koje nam serviraju nacionalne televizije, tako da je ‘uvijek’ barem jednom godišnje) dođu kao dobar podsjetnik koliko je teško izaći iz okvira onoga što jesi, kakav jesi. Zamisliti sebe kao nekog hrabrijeg, odvažnijeg, drugačijeg, jedna je stvar – ali doista izaći iz vlastitih granica često je nešto sasvim drugo. Nažalost ili na sreću? Često su naše životne promjene postupne, ne mijenjamo se – da prizovem u pomoć još jedan fikcionalni lik – kao svojedobno Keksić u onoj seriji Ally McBeal (jesam, griješila sam i gledala, priznajem!) samo jednim switchem u glavi koji pušta ploču Barryja Whitea, transformirajući nas iz quirky logičara u sexy ljubavnika.

onotherskin0902_2

Jacobova poruka je sjajna jer je zapravo pozitivna. Na kraju dana, ne trebaju nam veliki preokreti – nekada je dovoljno poigrati se malim stvarima. Za Jacoba, to je novi životni prijatelj, Mr. Doyle, Montyjev pas kojeg mu predaje na čuvanje prije odlaska, a koji će njegovom životu dati dimenziju brige za drugoga.

onotherskin0902_3

Za mene…ha! Budući da ipak pričamo o modi: crveni ruž. U zadnjih par godina, moj je zaštitni znak crnina, uz česta gostovanja sivila; moja uniforma, comfort zona, koloristička paleta u kojoj se osjećam sigurno, kao ja. Ponekad ta crna „ja“ previše igra na sigurno; ponekad bih radije pomaknula vlastite granice samo mrvicu, nego da se zadržim u neutralnosti, koja je negdje između ugode i nevidljivosti u masi. Ponekad je za to dovoljan osmjeh, a ponekad meni samoj treba nešto vizualno, izražajno…crveno. Da me probudi iz uspavanosti onoga što jesam pa makar taj dan nikoga ne poljubila iznenada, na ulici. Ipak bi to za mene, baš kao i za Jacoba, bilo malo too much (iako nije da se povremeno ne upustim i u veće ludosti).

onotherskin0902_5

| haljina: nakkna |  majica: h&m | ogrlica: spletke | čizme: dr martens | ruž: clinique flamenco |

P.S. Uopće vas ne krivim ako vam veza između Jacoba i mene i dalje izgleda nejasna; mislim da je ona ionako samo u mojoj glavi, rezultat jednog od onih naivnih filmskih zaljubljivanja iz kojih se rađaju meni vidljive spone koje možda i ne postoje. Ali nemojte reći da vas još u prvom paragrafu na to nisam upozorila :).

Advertisements

15 Comments on “OUTFIT_Crveno”

  1. Stillds says:

    Kao fellow amateur film lover, u potpunosti razumijem kako je zaljubiti se u trenutak, lika, ili osjecaj (atmosferu ili ono sto budi u nama) iz filma. U nedostatku boljih rijeci, ja se najcesce oblacim u ono sto me podsjeca na atmosferu filma. Samo sto nikada nisam imala problema s izlazenjem iz svoje comfort zone jer moja comfort zona podrazumijeva mnogo toga pa ne vidim ni potrebu da izlazim iz nje. Svida mi se kako stavljas prakticnost na prvom mjesto. A film ide na listu filmova za gledanje.

    • xavierkat says:

      Svakako preporučam film – ja sam ga ovdje svela samo na jedan (sjajan) lik, ali ni ostala dva središnja lika nisu ništa manje zanimljiva :). Zapravo, mislim da mi je to najdraži Lee-ev film uopće. Ako se sjetiš, slobodno svrati ovamo s dojmovima :)))

      A comfort zone su čudna stvar…moja podnosi, mislim, dosta toga, ali boja na usnama mi je baš kao neko razotkrivanje, ni sama ne znam točno zašto :).

  2. raymond says:

    divno te i čitat i gledat :) :*

  3. stvarno je :).i ja uvijek uživam u tvojim tekstovima.
    i kombinacija mi se baš sviđa, ruže je podigao priču.

  4. ptrkrl says:

    svasta sam ti vec rekla, al nisam se izjasnila oko toga da mi je haljina totalno genijalna, a frizura presimpaticna <3

  5. Really liking that voluminous dress. Reminds me of my fave designers, its like a mix between Marni and Complexgeometries.

    • xavierkat says:

      Thank you :)
      I really like Complexgeometries as well, and Nakkna is similar to that aesthetics to an extent, although still not as interesting; but this dress is a favorite of mine, as it is both comfortable and versatile.

  6. Bogomoljka says:

    Gledala sam ga – sasvim slucajno –na mom dragom TV1000 (koji poprilicno na svom programu preferira filmove koji iskacu iz klasicne mainstream produkcije – mana im je jedino to što imaju period prikazivanja nekog filma, tako da se doticnog moze vidjeti najmanje 10 puta u roku mjesec dana :D).
    a ti si mi divna u ovoj kombinaciji, a posebno s ovim lipstickom. :)

    • xavierkat says:

      Hvala ti :) Ruž i ja imamo neki love-hate relationship, ali izvučem ga svako toliko i onda mi razvedri dan;
      Kako ti se svidio film? :)
      Jedini razlog što mi fali pošteni tv je što mi ponekad nedostaju ta filmska iznenađenja…ono kad upališ TV pola sata prije planiranog odlaska na spavanje, a kad ono, ne znam, Sedmi pečat po stoti put – i eto razloga za nespavanje :).

  7. Bogomoljka says:

    Eh, ja nikako da uhvatim Sedmi pecat :(.
    Sjecam se, tamo negdje oko 1999.te HTV je prikazivao cikluse filmova kultnih glumaca/rezisera – ali, kako to kod njih obicno biva da s dobrim filmovima nista ne moze biti jednostavno i lako – prikazivanje je zapocinjalo negdje cca oko 4 ujutro – i tako svaki dan. sasvim slucajno sam naletjela na pred kraj Sedmog pecata, da bih sutradan s gustom navila budilicu da me probudi za Djevicanski izvor. Al to je bio zadnji film u Bergmanovom ciklusu :(
    Tjedan nakon toga sam uzivala u Marlene Dietrich i njenom tjednu.
    Svaki dan ustajanje u pol 4 :)

    I ne, ne skidam bas filmove ss net-a jerbo mi komp ima memoriju od samo 20 giga – iako, frendica mi je skinula i sprzila Sedmi pecat na cd, al je na šveckom, i nikako da si namjestim titlove :(
    isti slucaj mi je i s Død snø :(

  8. Bogomoljka says:

    Inace, nakon sta sam pogledala Flawless isla sam guglat Hoffmana i zaprepastila se kako je savrseno odigrao femi gay-a, a u stvarnom zivotu i ostalim filmskim ulogama je sasvim nesto suprotno. a to mi je najveca odlika velikih glumaca – da mogu izaci iz kalupa koje im uvjetuje njihova licnost i okolina i uvjerljivo i savršeno odigrati suštu suprotnost samima sebi.

  9. ginger says:

    Lijepa si. I outfit isto.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s