ON OTHER_Fashion, Faction & Pizzazz

Diane Vreeland

via filmuforia.co.uk

Volim snažne, maštovite, duhovite, samostalne i pomalo odrješite žene. Volim misliti da sam i ja takva. Ili barem na putu da postanem. I to je jedan od razloga zbog kojeg sam, pogledavši dokumentarac „The Eye Has to Travel“ (zasad 2 i pol puta), ostala impresionirana likom i djelom Diane Vreeland. Modna urednica Harper’s Bazaara, Vogue-a i savjetnica muzeja Metropolitan bila je osebujna ličnost koja je na sve u svojoj okolini djelovala impozantno usprkos svojoj relativno neuglednoj vanjštini. Izražavajući se u kratkim i isprekidanim rečenicama koje pomalo nalikuju na haiku i bez formalnog obrazovanja, do svojih je titula Vreeland došla dugogodišnjim radom, koji je počeo kolumnom u Harper’s Bazaaru „Why don’t you…“. Ekstravagantne ideje poput pranja plavih uvojaka šampanjcem i posjedovanja mnoštva ružičastih dijamanata bile su osobito apsurdne u vrijeme krize prije Drugog svjetskog rata, ali je takav pristup, koliko god šokantan bio, nudio bijeg od crne stvarnosti. Sličan princip primjenjuje i nakon rata kada preuzima uredničku poziciju i preobražava ideale koje promoviraju tadašnji ženski časopisi: umjesto uzorne kućanice i recepata za najbolju pitu, Vreeland nudi fantaziju i glamur. U osmišljavanju modnih editorijala za časopise Diana Vreeland se inspirirala poviješću, umjetnošću, ludim 1920-ima i oslobađajućim 1960-ima, no prije svega vlastitom maštom, izvlačeći iz svega što je okružuje ono najzanimljivije.

dv1

via fashionfix.net-a-porter.com

Sličan pristup primjenjivala je i u muzeju surađujući na izložbama koje bi predstavljale modu određenih razdoblja. Njezin cilj nije bio predstaviti povijesni pregled kostima, već oživjeti duh vremena, pri čemu se često udaljavala od povijesne istine. Činjenice su zanemariva stavka u njezinu odnosu kako prema modi, tako i prema životu, te na pitanje „Je li to činjenica (fact) ili fikcija (fiction)?“  odgovara: „Faction!“ 

Takav eskapizam, svojstven modi, vidljiv je i danas. Možda začuđuje kako doba tehnologije i razuma može istovremeno biti i doba mode sa svom njenom nerazumnošću, no u vremenima  ekonomske krize, društvene apatije i letargije, ali uz posvuda dostupan internet, društvene mreže i kamere ugrađene u sve gadgete koje posjedujemo, svatko može stvoriti vlastiti svijet i podijeliti ga s drugima. Kao ni Vreeland, ni većina blogera (barem oni koji su meni poznati, premda priznajem da je moje znanje tu dosta skromno) nisu formalno obrazovani u pogledu mode te je polazišna točka zajednička: strast za modom. No, ipak postoji razlika koja se ne očituje samo u golemom budžetu kojim je Vreeland raspolagala.

via NYtimes blog

via tmagazine.blogs.nytimes.com

Scenografija modnih bloger(ic)a često uključuje neki perivoj ili urbani pejzaž koji nije dio njihove uobičajene rute do posla ili fakulteta, blogeri, ujedno postaju urednici, stilisti i modeli dok u „punoj ratnoj spremi“ poziraju zamišljenih pogleda u daljinu ili napućenih usnica prema kameri, no pitam se koja je to priča koju žele ispričati ili stil života koji žele predstaviti?

Vreeland je imala snove o dalekim i egzotičnim zemljama, a da ih sama nije posjetila, jer je znala da bi vjerojatno ostali skršeni u sudaru s realnošću, ali to je nije spriječilo da ih oživotvori na sjajnim stranicama časopisa. Njezin je moto bio da je jedini život vrijedan življenja onaj koji znaš da želiš i sam ga stvoriš, a to je prenosila i u modu, tvrdeći da nije važna haljina, već život koji u njoj živiš. Primjenjujući tu ideju na današnje modne blogove (osobito one kojima se predstavlja osobni stil blogera), koji  je to život koji želimo, stvaramo, živimo? I što je zapravo krajnji cilj modnog blogiranja – propusnice za revije, „besplatni“ uzorci odjeće i kozmetike u zamjenu za koji post, slava ili nešto četvrto?  Ne smijemo smetnuti s uma da je posao modnih urednika ipak POSAO čija je uloga promovirati nove proizvode, i, kao što je rekla sama Vreeland, dati ljudima ono što još ne znaju da žele. Stvoriti želju. Započeti krug potrošnje. A gdje su današnji blogeri u svemu tome? Pomiču li granice ili samo koriste formu bloga za samopromociju u zadanim okvirima? Iz moje perspektive, oni su najčešće (i nažalost) samo potrošači s kamerom koji često, u naumu da prezentiraju vlastiti stil, postaju žrtvama mode i dijelom klike (jer to je zapravo važna uloga mode – znak pripadnosti određenoj klasi).  Njihov se osobni stil mijenja od sezone do sezone ovisno o prevladavajućim trendovima. A svi znamo (prema riječima Chanel) da su trendovi prolazni, njihova vrijednost je u novini, dok je stil vječan.

Priznajem, usporedba jedne od najmoćnijih i svojevremeno jedine modne urednice s modnim blogerima svakako djeluje nategnuto. Logičnija bi bila usporedba Diane Vreeland s današnjim urednicama kao što su Anna Wintour, Anna Dello Russo, Carine Roitfeld… ali o tome možda nekom drugom prilikom. Poveznica između Vreeland i blogera ipak postoji: Diani Vreeland prilika za rad u Harper’s Bazaaru ukazala se slučajno, kad ju je, plešući na jednoj zabavi, uočila tadašnja glavna urednica Carmel Snow – još jedna holivudska priča koja daje nadu svima onima koji vjeruju da u njima čuči talent koji samo čeka da bude otkriven, treba samo biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. No, posjeduju li doista taj talent? Tko bi (od nas), posjedujući velik budžet (jer to je ipak glavna razlika, mediji su danas dostupni svima) uspio kreirati, a ne samo slijediti trendove, otkrivati nova lica, glazbenike, buduće glumce i glumice (kao što je Diana otkrila Lauren Bacall, između ostalih)?

I koja je to kvaliteta koja bi izdvojila pojedince iz mora jednoličnosti? Prema riječima Diane Vreeland: „That extra pizzazz!“

Advertisements


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s