ON OTHER_IDENThIngTY

onotherskin16601

Za početak, moram priznati da je sastavljanje ovog posta pratila određena nelagoda, koja nije imala veze s postom samim. Unatoč početnoj ideji da ptrkrl i ja odjenemo istu majicu koju smo slučajno kupile obje, simpatičnoj slučajnosti da smo ju obje kombinirale vrlo slično, i jednoj u tom trenutku generalno postavljenoj, no svejedno definiranoj temi o pluralnosti identiteta u društvu masovne potrošnje, ostao je osjećaj malene neugode. Naime (a sada slijedi disclaimer koji je možda trebao pratiti neki moj uvodni post u kojem bi se manifestno obratila čitateljima/cama, a koji se nikada nije dogodio), odluka da postanem članicom OOS tima uslijedila je nakon obećanja samoj sebi da ću u svakom svom budućem postu nastojati artikulirati određene misli, ideje, brige i razmišljanja o onome što nazivamo svijetom mode, a ustvari je (kao i svaki drugi oblik komodifikacije) punopravni dio i element kulture današnjeg (proširenog) Zapada. Ne zato što mislim da mogu osobito doprinijeti promišljanju tema iz spomenutog spektra, već stoga što smatram da je nužno osvijestiti pojedine mehanizme i načine razmišljanja o često vrlo trivijaliziranoj odjeći. Pa i radi same sebe, odnosno kao eksperiment kojim ću u prvom redu sebe opominjati, “preodgajati” i na koncu sebe nečemu naučiti – od obrazlaganja odluka o potencijalnoj kupovini, pa do pojašnjavanja samoj sebi zašto se ne mogu odvojiti od 14 godina starih cipela (a ni estetika ni praktičnost nema više ništa s time, jer osim što su potpuno demodirane, dobrano su načete i zubom vremena). Već i u osobnom nadimku, koji sam odabrala kao svoje virtualno blogersko ime, igrom slučajnosti sadržana je i moja osobna opsesija (ne uvijek i uspješna) da stanem na kraj svim vlastitim bezrazložnim i nepotrebnim kupovinama i ograničim se samo na one nužne. Try1on. Try one one. Probaj ovo. Isprobaj još samo ovo. Sigurno će ti sjajno pristajati.

onotherskin26563

Razmišljajući o temi ovog posta u tom kontekstu, shvatila sam da veći dio nelagode leži u činjenici da mi je sam moment kupovine i posjedovanja ove majice (a koja je trebala – očito i jest! – biti motiv za pisanje) pomalo kritičan, prije svega zato što sam prilikom kupnje “svjesno nasjela” na toliko banalno očite marketinške mehanizme, kupivši dotični top (već tada poprilično snižen) u trenutku kada mi je mailom stigao kupon za dodatnih 10% umanjenja cijene kao Asosov rođendanski poklon za mene. (Za one koji možebitno ne znaju: Asos je jedna od najvećih i najpopularnijih internetskih trgovina odjećom i obućom.) I tko bi odolio cijeni koja odgovara trošku od svega 8-10 popijenih kava u prosječnim kafićima, cijeni višestruko umanjenoj od originalne (kako je crveno i masno obilježena brojka ukazivala)..? Pa još i kao dio rođendanskog bonusa! Ergo, ova se prilika neće ponoviti tako brzo!

onotherskin36572

I premda u samom predmetu postoji više od nekoliko elemenata koji odgovaraju mome senzibilitetu (što bi se reklo, modnom ukusu), činjenica jest da mi dotični predmet u tom trenutku nije bio prijeko potreban, a niti se pokazao posebno praktičnim (iako nerado priznajem da mi se upravo zbog tih nepraktičnih detalja i sviđa: spoj ne tako tankog pamučnog materijala te kratkih rukava i vrlo kratkog leđnog dijela svakako nije oličenje praktičnosti poput jednog običnog t-shirta koji se može odjenuti na sve i bilo kada).

onotherskin46578

I sada, vraćajući se na potrebu da opravdam svoju kupovinu, rekla bih da se nova pitanja samo množe. Naime, u slučaju drastično revidirane cijene, koja je stvarna vrijednost ovog topa? Zašto to želim imati? Kako smo svi svjedočili mnogo puta, teško je, pa i nemoguće (a možda i bespotrebno i uzaludno) u potpunosti oduprijeti se želji za nečim novim, za posjedovanjem novoga. No koliko daleko naše želje mogu ići? I koliko će trajati? Je li rješenje u kupovnom rukovođenju razgraničiti želju od potrebe? Ako nešto ne trebam, valja li onda naprosto ignorirati želju? Ali gdje u tom slučaju postaviti granicu potrebi/potrebama? Koliko majica je dovoljno, koliko cipela je previše?

Podsjetilo me to na relativno nedavnu zgodu u kojoj se moja kolegica, uvijek sjajno odjevena i s vrlo istančanim i formiranim osobnim ukusom i stavom (oko raznih pitanja, ne samo odjeće), pitajući se ispred blagajne Ikea-e treba li joj i tih nekoliko stvari koje je upravo postavila na pokretnu traku te hoće li, kako i treba li uopće svoju kupnju (i potrebu) obrazložiti partneru (a – napominjem – nije se radilo ni o kakvim ekskluzivitetima), istovremeno složila s našim razumnim nagovorima, ali s blagom auto-ironijom konstatirala da se pred njime najradije ponaša kao da stvari “padaju s neba”. Stvari, naravno, ne padaju s neba, čega smo svi manje-više svjesni svaki puta kad na naplatu dođe račun za kreditnu karticu. Naprotiv, iza njih stoji složeni sustav društvenih, tržišnih, marketinških i inih mreža. I upravo zato činilo mi se neophodnim ne zadržati se samo na razini semiološke igre i obrazloženja o tome kako svoj vizualni identitet ptrkrl i ja gradimo putem potpuno identične majice.

onotherskin56584

Stoga, budući da se ovaj post odmaknuo od te teme i postao post o (nepromišljenom) kupovanju (tj. od identiteta/identity/ prema stvari/thing/, kako se naslovom posta pokušava sugerirati), a s obzirom na dijagnosticiranu nelagodu i na bojazan da će i drugi osuditi moj čin kupovanja (ili će na temelju njega stvoriti neko mišljenje, neki dojam o meni), čini mi se da je gore navedena pitanja moguće preartikulirati (istovremeno i kao obrat početne ideje da vlastitu odjeću posjedovanjem činimo “svojom”, prisvajamo ju, upisujemo se u nju i emotivno i fizički inkorporirajući ju pritom unutar okvira vlastitog mind-seta, kao i unutar vlastitog ormara te ju koristimo kao element samopredstavljanja) i ovako: definiraju li nas, osim stvari, i kupovine same?

onotherskin66594

ptrkrl | top: Asos White | suknja: Andreja Bistričić | cipele: Jeffrey Campbell

try1on | top: Asos White | suknja: Charlie Design | cipele: Trippen

Advertisements

13 Comments on “ON OTHER_IDENThIngTY”

  1. Lorna says:

    Fotografije su prekrasne i sviđaju mi se obje kombinacije. Kad se bolje pogleda; unatoč identičnom topu, obje imate očuvanu neku svoju notu.

    Zanimljivo kako i Glorija ima taj top, a opet je svakoj od kombinacija dao nešto novo. Drugačije.

  2. duckalicious says:

    u jebote, blog vam je stvarno odličan. fresh.

  3. Plevna says:

    divne ste <3
    slažem se s gornjim upisom. baš je lipo vidit kako svaka ima svoj 'faktor' :D

  4. Bogomoljka says:

    Ne mogu prestat gledat ovaj post.
    Divne ste. D-I-V-N-E!
    i ovdje se vidi koliko jedan item moze bit individualiziran kroz ostatak kombinacije (iako su boje na vama skoro identicne)

  5. xavierkat says:

    Sinoć mi je ovaj post došao u najgore/najbolje vrijeme. Seka je negdje iskopala haljinu za kojom patim već dugo, a u koju smo obje zaljubljene; i dok je ona svoju spremala u košaricu, isto sam učinila i ja – jer, ma je, malo je skuplja nego moje haljine inače, ali divna je i kvalitetna, dakle, cijena je ‘uvjet’ koji smijem prihvatiti…I onda se sjetim da sam sama sebi obećala – nema kupovine. Iskreno, u tom sam se trenu baš osjećala rastrgano: realno, haljina je prekrasna, ali znam da mi neće promjeniti svijet, a obećanje sebi je obećanje, valjda…s druge strane, jedan pogled na moj minijaturni ljetni ormar, kojem bi baš dobro došla još jedna haljina ne za jednu sezonu, već za godine koje dolaze, bio je dovoljan da u sekundi promjenim ploču. Razum je jedno, obećanja su drugo, potrebe su treće – ali ja želim haljinu! I onda si ti taman objavila post, a ja sam se počela glasno smijati svojim mukama :).

    Nisam je kupila na kraju. Mislim da mi je malo žao zbog toga, iskreno, jer mi je predivna – onaj osjećaj kao da sam propustila stvarno dobru priliku koju čekam dugo…Ali negdje mi ipak zvoni u glavi da mi nije nužnost, nije potreba, i da će biti još haljina. I je, mislim da me definirala ta ne-kupovina, baš kao što me puno puta definiraju kupovine; teško se ‘otresti’ želja. A onda opet, nisu želje same po sebi ništa loše, dapače – kako bismo živjeli da ih nemamo :).

    Trabunjam malo :) ali stvarno sam se osjećala da sam ovaj tekst ja napisala, negdje u glavi, sinoć.

    A umalo zaboravih najvažnije: divne ste mi obje, a Trippenice sam odmah snimila na onoj teaser slici što je P. postala :)

    • try1on says:

      Xavi, meni se čini da shopping u prvom redu ne bi trebao biti mučenje. Probala sam već nekoliko “trikova”, od ograničavanja na određeni broj predmeta koje “smijem” kupiti u jednoj godini, do faza u kojima zaista ne osjećam potrebu za novom odjećom (iako bi se često ta potreba preusmjerila na nešto drugo, odnosno nešto bi drugo “opsjedalo” moju glavu). S druge strane, osjećaj krivnje kada nešto novo i kupim dio je mojeg obiteljskog odgoja; ništa novo nije moglo promaknuti očima bake, koja je tu i tamo znala prokomentirati kritično neku novu stvar. Tada me to silno pogađalo, sada znam da je samo brinula da u budućnosti ne zastranim u kreditu. :)
      Ono što je, međutim, dosta izmijenilo moj stav prema kupovanju su dvije krucijalne promjene u mom životu. Prva se dogodila s mojom (u trenu donijetom) odlukom da s ulice pokupim i udomim mačića starog tri tjedna, a druga s odlaskom iz sigurnosti i stabilnosti obiteljskog doma. Prva zato što sam otada “dužna” brinuti (i novčano) za još jedno biće, a druga zato što sam shvatila da mi je sada nekako vrjednije i značajnije imati na kraju mjeseca neku određenu zalihu za svakodnevne potrebne namirnice nego novu košulju. Ranije sam znala ponekad i čitavu zaradu utrošiti u jedan komad robe. Čisti luksuz, jer se za puni frižider brinula mama. :) Naravno da si i dalje volim nešto priuštiti, da to i radim, naravno i da je moja wish lista i dalje podulja. :) Ali iz nekog sam razloga ipak postala malo opreznija, da ne kažem škrtija, i sve teže izdvojim novac baš za odjeću. Drugim riječima, kada to i činim, to zaista treba “pobijediti” sve protivne razloge…

  6. Glorija says:

    vec sam rekla na fejsu, moram i ovd :F cetvrta slika je najkulija ikad!
    krasna su oba outfita bas bas <3

  7. samotna šetačica says:

    Prekrasne ste, obje, svaka na svoj način. :)
    I tekst je krasan… i u velikoj se mjeri u njemu prepoznajem. (Moj dragi bi vjerojatno rekao kako ovih 10% popusta i ‘neponovljiva prilika’ opisuju nikoga drugoga do – mene – jer tako on vidi moje kupovine i umire od smijeha nad mojim vječnim ‘želim…’.) Nisam sigurna je li to dobro ili nije. :)
    Ali… mene čitava priča oko ‘shopping dijeta’ i pritiska da kupujemo razumno da dokažemo da smo razumne često natjera da se zapitam što je loše u tome ako sam ponekad nerazumna i nepromišljena, u razumnim granicama (uviđam da tu postoji paradoks :)) i naučila sam samu sebe ne smatrati nerazumnom, zato što želim… U mom slučaju, ‘mudrost’ leži u ne imanju prevelikih očekivanja od onoga što kupujem – ne kupovati da novim stvarima ‘liječim’ probleme i nezadovoljstvo, ne očekivati da će me odjeća po sebi učiniti ljepšom ili mi donijeti do sada neotkriveno samopouzdanje. Jer neće. Niti će s novom prelijepom haljinom doći ‘stav’ koji bi uz nju trebao ići, savršena nova ja – u haljini s potpisom oko koje rastežem mjesečni budget. Istovremeno, mudrost je bila i naučiti da je to u redu – da ‘smijem’ nositi odjeću za koju se ponekada bojim da nemam ‘stav’ (jer savršena geometrija pojedinih željenih i voljenih komada u mom umu ponekada inzistira na savršenom tijelu i karakteru, no oni jednostavno nisu isporučeni kao dio moje narudžbe).
    Željeti je u redu. Kupovati je u redu. Povremeno ne odoljeti ‘stvarno dobroj akciji’ a ne uvijek čekati bolju (ili čekati Godota) je u redu… Dok se uspijevam dogovoriti sama sa sobom da nešto trebam (iako možda ne nužno), mogu si priuštiti, istinski želim i zaslužujem, jer će meni – ovako nesavršenoj, fizički i karakterno – dobro pristajati i veseliti me i kad prođe onaj inicijalni bljesak sreće pri otvaranju paketića s mojim imenom i adresom. :)

    • try1on says:

      Divan komentar! Slažem se s tobom potpuno. Uostalom, svakome su njegovi racionalni razlozi drugačiji i ono što je najbitnije, kako mi se čini, jest da svojom kupovinom budemo zadovoljni i nakon što, kako kažeš, kratak trenutak sreće zbog nečeg novog prođe.
      Zato najbesmislenije, najpromašenije kupovine, kupovine oko kojih se i dan-danas najviše “grizem” i žalim za uzaludnim troškom nisu one cjenovno najskuplje, već upravo one koje su bile rezulat impulzivnosti i čak svjesnog griješenja… One koje, iako su me ti određeni komadi privukli zbog nečega, ipak ne odgovaraju meni, mom tijelu, mom stavu, koje nikako, ni uz najveće napore, ne uspijevam inkorporirati u ostatak svog ormara. Naprosto “nisu ja”, da se poslužim tom floskulom… A najsmiješnije (ili najtragičnije) je to što sam to zapravo znala i u trenutku kupovine.
      Ali opet, na greškama učimo i bez njih bih sigurno bila puno manje sigurna u to što zaista trebam i što mi stvarno odgovara.

  8. try1on says:

    Lorna, Plevna i Bogomoljka, hvala na komentarima :) I dobro ste primjetile, to i jest trebala biti tema posta, pa se pretvorio u ovo drugo, jer me ova majica podsjeća zasad isključivo na moje shoppingholičarske navike :)

  9. […] ne nekakve grandiozne stvari, već sitnice; kako je to divno objasnila Try1on u komentaru na svoj tekst nekidan, ako si uskratim jedno, preusmjerit ću svoju pažnju na nešto drugo. That’s how it […]


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s