INTERVIEW_ Moda je izvanredna platforma za interdisciplinrani pristup

Kroz intervju s Ninom Katarinom Simončić, mladom povjesničarkom mode i profesoricom na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, dotaknula sam se statusa znanstvenog i akademskog pristupa modi u Hrvatskoj, njezinih aktualnih istraživanja, studentskih projekata i kolegija koje je osmislila.

Možeš li mi pobliže objasniti kada se pojavio znanstveni interes za modu i koja je područja obuhvaćao?

Znanstvena disciplina povijesti mode pojavila se tek osamdesetih godina, a devedesetih se pojavljuje niz konferencija koje se bave poviješću mode, modom u širom kontekstu kao vizualnim kodom,  odjevnim predmetom kao materijalnim odrazom prostora i vremena, analizom odjevnih artefakata, metodama rekonstrukcije, restauracije. U analizama karakteristika povijesnih modnih razdoblja sudjelovala je široka paleta znanstvenika: arheologa, etnologa, ekonomista, povjesničara umjetnosti, antropologa, sociologa, filozofa što je ukazalo na njenu interdisciplinarnu profilaciju kao znanosti. Istraživanje mode kao kulturološkog fenomena posebno se aktualiziralo zadnjih deset godina.

Kako se kod tebe razvio profesionalni interes za modu?

Fokus mojih prvih istraživanja  išao je u smjeru povijesnih tkanina i oblika. Kada sam na Filozofskom fakultetu upisala doktorat, moj mentor, profesor Maković,  sugerirao je da tema bude na tragu klasnog razlikovanja na području Zagreba u 19. stoljeću (primjerice sluškinje i dame). S obzirom  da se Zagreb u tom razdoblju oblikovao u metropolu smještenu na povijesnim granicama istoka i zapada, posjedovao je specifičan odjevni kod, s elementima Beča, Pariza, Londona, ali i lokalne tradicijske kulture. Najviše me zanima taj aspekt asimilacije stila i način na koji to možemo rekonstruirati.

simoncic bobin lace 1

Na koji način si osmslila kolegije iz područja povijesti mode na Tekstilno-tehnološkom fakultetu?

Na preddiplomskom studiju imam dva kolegija, Povijest odjeće i tekstila 1 i 2. Na tim kolegijima radimo pregled od prapovijesti do Francuske revolucije, a u drugom djelu pokrivamo pregled do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Moj interes je proći načine na koji je odjevno oplošje negiralo ili afirmiralo tijelo i koji se to odjevni oblici i tekstili pojavljuju. Na diplomskom studiju kostimografije držim kolegije Povijest odijevanja 1, 2 i 3 te Povijest tekstila. Prolazili smo teme poput razvitka znanstvene discipline povijesti odjevanja, modnog tiska, trgovačkih puteva svile, itd. Također na diplomskom studiju Teorije i kulture mode držim kolegije Moda XX. stoljeća i Suvremena moda.

Prije četiri godine radila si na zanimljivom projektu sa studentima TTF-a na temu Lepoglavske čipke, možeš mi ispričati nešto više o tome?

Lepoglavska čipka  ostala je zamrznuta u vremenu te smo je  pokušali  osuvremeniti i pronaći joj mjesto na modnome tržištu. Na  područje Lepoglave donijeli su je pavlini u razdoblju kasne renesane. Proizvodnja je bila vrlo intenzivna u 19. stoljeću kada se na čikpu smještaju do danas poznati tradicijski motivi cvijeća. Ljepota njezine strukture i prozračnosti proizlazi iz tehnike izrade na batićima. No, gotovi produkti od čipke tj. tabletići smještaju se iza stakla. Htjela sam dati čipki novu funkciju kako kako bi se potaknula proizvodnja, referirajući se na jedan projekta Karla Lagrefelda koji je napravio 2002. godine. Tada je revitalizirao obrte (obućare, klobučare, čipku i vez) i stare atelje kroz četverogodišnje razdoblje, uz  inzistiranje da oni pronađu svoje mjesto na tržištu. Kad sam došla u Lepoglavu, mislila sam da bi to mogla biti kvalitetna platforma. Htjela sam čipki dati jedan novi suvremeni pogled pa sam pozvala Silvija Vujičića, a potom i mlade ljude za koje sam mislila da bi mogli ponijeti taj projekt. Očekivala sam da budu odgovorni jer je konačna realizacija ovisila isključivo o njima. Izabrano je 5 studenata koji su prošli edukaciju iz povijesti čipke, za svakog od njih je bila izdvojena određena količina novaca za izradu odjevnih predmeta, te nagrada. Kroz radionicu Silvia Vujičića, studenti su razvili svoj stil i rukopis. Povezali smo se s tvornicom DTR-om jer smo željeli krenuti u konkretnu proizvodnju. Pozvali smo gospođe iz Rotary kluba za koje smo mislili da bi mogle to prepoznati kao svoj osobni izraz i stil odijevanja. Nažalost, udruga i zadruga čipkarica iz Lepoglave projekt nije prepoznala kao platformu na kojoj bi mogli nastaviti proizvodnju.

alma delalic radionica lepoglava

petra lasic radionica lepoglava

Na kojim si još stručnim projektima radila?

Jedan istraživački period posvetila sam kulturi odijevanja 15. i 16. stoljeća u Dubrovniku pa sam tom prilikom posjetila i njihove knjižnice i arhive. Dubrovnik je tada bio značajna trgovačka luka i mjesto gdje se spajao istok i zapad što je oblikovalo specifičan odjevni kod kao odraz multikulturalne slike grada.  Osim toga, bio je to period aktualizacije zakona protiv raskoši, prisutan u modi zapada od 13. stoljeća. Bilo je zanimljivo analizirati što se u Dubrovniku zabranjivalo i na koji način je utjecalo na modne mehanizme tog razdoblja.

Sudjelujem i u međunarodnom projektu HERA  koji se bavi modernitetom od 1500. do 1800. godine, a moj  fokus je na proizvodnji tekstila u 18. stoljeću. Zanimalo me gdje su bile naše radionice, koji su tekstili prolazili kroz njih i koji su bili trgovački putevi. Koordinatorima projekta  tema je bila interesantna jer se svi klasični pregledi dotiču ovog područja u širem smislu, kao i Balkana.

Nedavno je izašla tvoja knjiga Kultura odijevanja u Zagrebu na prelasku 19. u 20. stoljeće, možeš me malo uputiti u temu knjige i istraživanje?

U svom doktorskom radu htjela sam krenuti od dva važna trenutka u povijesti odjevanja. Prvi je 14. stoljeće kada postoji jasna distinkcija između muške i ženske odjeće te kada se prvi puta pojavljuje terminologija mode u smislu različitih načina odjevanja. Drugi je 19. stoljeće s tekstilnom revolucijom u smislu proizvodnje, kada se modni kotač promjena ubrzava. Htjela sam stvoriti temelje za rekunstrukcije tijekom 20. stoljeća u Hrvatskoj. Fokus je bio Zagreb, a zanimljivo mi je bilo nekoliko polazišta. Prvo, na koji način je politički poredak utjecao na odjevni kod pa sam ukazivala na poveznice  još od Ilirskog pokreta i odijevanja te na intenzitet promjena u ženskoj silueti dok je muška silueta ostala ujednačena. Drugi važan segment bile su društvene promjene, pozicija žene i njezina borba za ravnopravnost te kako se to odrazilo na odijevanje i modu. Treći segment koji mi je bio iznimno važan je odnos umjetnosti i mode. Kako su se načela modnog oblikovanja bečke radionice reflektirala na naše područje, na koji način su naši umjetnici školovani u Beču odjevni predmet i modne dodatke prihvatili kao nove medije kreativnog izraza.  Posebna tema je bila proizvodnja Salomona Bergera koji je prepoznao ljepotu tradicijskih tehnika tkanja i ukrašavanja, te ih kao mudar trgovac kroz svoju radionicu plasirao na inozemno tržište. S povijesnog odmaka, danas bi mogli reći da je posjedovala sve predispozicije dizajnerske radionice. Radionica je svoje predmete prodavala po čitavom svijetu, a onodobni tisak izvještava o Berger proizvodima u modnim pariškim ateljeima Madame Paquin i Paul Poireta.

Kultura odijevanja 2

Kultura odijevanja 1

U okviru svog angažmana na TTF-u aktivna si i kao zamjenica glavne urednice časopisa TEDI pa te molim da ga predstaviš?

To je platforma za buduće teoretičare mode, studente koji završavaju taj studij. Kod nas ne postoje časopisi koji bi se interdisciplinarno bavili teorijom mode, povješću odijevanja i srodnim disciplinama. Studenti u mentorstvu profesora objave rad, određene prijevode tekstova ili primjerice, objavljujemo radove naših kolega iz Slovenije. Taj časopis je studentima neki vid edukcije da oni sutradan mogu također publicirati dalje.

262

Koji je status područja akademskog i znanstvenog pristupa modi kod nas?

Moda je izvanredna platforma za interdisciplinarni pristup i omogućava da se više znanstvenika iz različitih područja okupe oko jedne teme. Međutim, za sada se još nije dogodio neki projekt koji bi takvo nešto potaknuo. Sada se stručno i znanstveno istraživalo tek za pojedine izložbe (primjerice u Muzeju za umjetnost i obrt, Etnografskom muzeju, Muzeju grada Zagreba, Povijesnom muzeju). S obzirom da je u Hrvatskoj znanstveni pristup modi slab, ona još nije stvorila čvrste temelje. Možda je tu najznačajni doprinos profesora Paića kroz knjigu Vrtoglavica u modi i kroz njegove medijske istupe kojima želi popularizirati to područje s društvenog polja znanstvenog istraživanja. S humanističkog su možda najviše pridonjeli tekstovi etnologa kao što je Vitomir Belaj, Aida Brenko i Tihana Petrović Leš. Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu 1997. godine je  bio organiziran simpozij Tijelo u tranziciji. Tada se okupilo mnogo stručnjaka koji se bave tim područjem, ali se nažalost organizacija takvog tipa simpozija i konferencija nije nastavila.

Advertisements

One Comment on “INTERVIEW_ Moda je izvanredna platforma za interdisciplinrani pristup”

  1. […] godine predstavili smo knjigu Kultura odijevanja u Zagrebu na prelasku 19. u 20. stoljeće kroz intervju s povjesničarkom mode i profesoricom na TTF-u, Ninom Katarinom Simončić te smo odlučili jedan […]


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s