ON OTHER_ Too Trivial To Theorise To Serious To Ignore_ 2. dio

Po svojoj naravi moda je interdisciplinarna, pa su se njezini proučavatelji često istodobno inspirirali postavkama raznih povijesnih i društvenih znanosti, od povijesti umjetnosti, sociologije, psihologije i filozofije, do etnologije, antropologije i semiologije.

Analizom i usporedbom autora i tekstova koji su zastupljeni u ranije navedenim readerima na vidjelo izlazi naglašena interdisciplinarnost u istraživanju i pisanju o modi. Naime, u ovom poglavlju razlaže se taj općeprihvatljiv pojam interdisciplinarnosti na temelju konkretnih primjera kako bi se uvidjelo koji autori i discipline su najzastupljenije te koliko je prisutnost određnih autora i njihovih tekstova određeno trendovima u znanstvenom modnom diskursu.

Efrat Tseëlon u tekstu Fashion reasearch and its discontents zaključuje kako fashion studies pokazuju sve simptome zajedničke subjektima koji traže svoju disciplinu. Nadovezujući se na to ističe kako je glavna prednost manjka jasne određenosti discipline stvaranje bogatih interdisciplinarnih studija. Posljednjih desetak godina, osobito u SAD-u i Europi možemo prepoznati trend interdisciplinarnog povezivanja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti s ciljem razumijevanja kulture, novih medija, tehnologije i vizualnosti. Nadovezuju li se istraživanja na području mode na taj trend ili je moda i ranije u znanstvenim tekstovima obrađivana interdisciplinarno? Malcom Barnard navodi kao primjer knjigu The structures of everyday life (1981.) povjesničara Fernanda Braudela u kojoj on naglašava kako je povijest kostima manje anegdotalna nego se na prvi pogled čini. Zaključuje kako odijevanje i moda nije rezultat slučajnih i nasumičnih procesa, već je kulturno, socijalno i ekonomski uvjetovano i stoga ih treba promatrati iz perspektive akademskih disciplina: ekonomije i sociološke teorije kao i teorije kulture. U knjizi Adorned in dreams Elizabeth Wilson ne gleda u potpunosti blagonaklono na interdisciplinarno obilježje modnih studija. Koristeći se metaforom naočala kaže: Pokušaj da modu sagledamo istovremeno kroz različite naočale (estetike, socioloških teorije i politike) može rezultirati zabludom, astigmatizmom i zamućenim pogledom, ali čini se da ipak trebamo pokušati.  Efrat Tseëlon prepoznaje zamke u koje nas interdisciplinarna istraživanja mode uvode, a detektira ih kao: neproduktivno korištenje metoda prirodnih znanosti, pogrešna upotreba teorije te metateorijska zabuna.  Tradicionalno gledajući moda je zapravo oduvijek bila grana povijesti umjetnosti. Proučavanje mode i odijevanja slijedilo je metode klasične povijesti umjetnosti s ciljem atribucije, datiranja kostima i zadržavanja razlike između visoke i popularne umjetnosti. Takav pristup proizlazi iz činjenice da su prva istraživanja odijevanja provodili pojedinci zaposleni u muzejskim institucijama, obrazovani na području povijesti umjetnosti. Teoretičarke mode, Caroline Evans i Mina Thorton, iako obrazovane povjesničarke umjetnosti, izlaze iz tog kalupa promatrajući modu kao diskurs kulturno marginaliziran u hijerarhijama povijesti i umjetnosti. Očito je da metode i pristupi klasične povijesti umjetnosti danas više nisu od koristi za razumijevanje suvremene umjetnosti, a jednako tako niti mode. Žarko Paić zaključuje kako vizualna kultura, znanost o slici (uključuje povijesti umjetnosti ali neurologiju, kognitivne znanosti, mediologiju, filozofiju…) predstavlja razvitak znanstvenog interdisciplinarnog istraživanja fenomena suvremene mode i dizajna te predlaže novi pristup modi kao vizualnoj semiotici tijela koja svoja uporišta ima u novijim radovima vezanim za preokret u paradigmi slike.

Iščitavanje interdisciplinarnosti u odabranima fashion readerima zasnivalo se na pregledu zastupljenih autora i tema. Prvo se valja osvrnuti na tematske blokove u readerima obraćajući posebnu pažnju na najrjeđe i najčešće teme te razliku u zastupljenosti pojednih tema ovisno o vremenskom periodu izdavanja readera. Pet najzastupljenijih tema su: povijest mode i odijevanja, tijelo, identitet, jezik i odnos mode i slike. Te teme su konstanta u readerima od početka 1990-ih do danas. S druge strane treba istaknuti dvije teme (koje su samostalno) veoma slabo obrađene: odnos mode i umjetnosti te pitanje metodologije u istraživanju mode i odijevanja. Uzmemo li na primjer zastupljenost teme odnosa mode i umjetnosti u Barnardovom Fashion theory: A reader vidjet ćemo upadljiv nedostatak tekstova o toj temi. Porazno je da se Barnard dotiče mode u poglavlju What fashion is and is not kroz odabir novinskog članka (u obliku diskusije) Is fashion a true art form? S obzirom da je riječ o readeru posvećenom teoriji mode nije opravdano ne uključiti niti jednu teoretsku raspravu o modi i umjetnosti. The fashion reader autorica Abby Lillethun i Linde Welters s druge strane donosi dva kratka teksta o modi i umjetnosti autora Michaela Boodroa i Richarda Martina, što je pohvalno s obzirom da jedino taj reader ima zasebno poglavlje posvećeno modi i umjetnosti. Umjetnost je u readerima uglavnom prisutna u tekstovima o modnoj fotografiji kao najočitijoj točki spajanja mode i umjetnosti. Problem metodologije gotovo uopće nije prisutan u navedenim publikacijama. Ne treba posebno naglašavati koliko je metodologija prijeko potrebna studentima kao poticaj za promišljanje o njihovim vlastitim istraživanjima. S obzirom na heterogenost pristupa modi teško je precizno školski strukturirati metodologiju istraživanja mode, ali čini se da je mali korak  učinjen u knjizi Fashion cultures. U zadnjem poglavlju Modes and Methodologies treba istaknuti dva zanimljiva teksta I know nothing about fashion: there’s no point in interviewing me: The use and value of oral history to the fashion historian autorice Clare Lomas i tekst Museums as fashion media Fione Anderson. Gledajći iz povijesno-umjetničke perspektive kustosa upravo je tekst Fione Andreson otvorio jedno potpuno novo područje u istraživanju mode (tzv. fashion curation). S druge strane tekst Claire Lomas također je koristan osvrt na metodologiju prikupljanja podataka u procesu znanstvenog istraživanja. Valja se složiti s autoricom koja zaključuje kako se većina stručnih radova oslanja prvenstveno na dokumente, a manje na usmenu povijest. Ovaj tekst može biti poticaj za preispitivanje i diskutiranje o metodološkim alatima u istraživanju mode i odijevanja. Osim tematske analize tekstova u readerima uočljiva je prisutnost, ali i odsutnost pojedinih autora. Usporedbom sadržaja svih readera uključenih u analizu može se zaključiti kako je najzastupljeniji svakako Roland Barthes. On je prisutan najčešće u formi prijevoda dijela knjige Fashion System ili kao referenca u radovima drugih autora. Uz Barthesa najčešće se javljaju tekstovi teoretičarki mode Caroline Evans i Elizabeth Wilson, zatim antropologa Teda Polhemusa, teoretičara kulture Angele McRobbie i Dicka Hebdiga te filozofa Jeana Budrillarda, Umberta Eca i Gillesa Lipovetskog. Svi navedeni autori bavili su se direktno modom u svojim tekstovima i predstavljaju “klasike” modne literature. Fashion theory: a reader jedina je publikacija koji donosi tekstove autora koji se ne bave direktno modom poput Richarda Sennetta, Sigmunda Freuda i Karla Marxa. Tek ponegdje (The fashion reader) nailazimo na autore za koje se može reći da im se ne pridaje dovoljno pažnje, primjerice Ann Hollander (ključna autorica kada se govori o odnosu mode i umjetnosti) te Jennifer Craik (autorica knjige o kulturalnim studijima i modi).

01

04

Veliki modni narativi (Barthes, Baudrillard, Hebdige, Lipovetsky pa i sam Barnard) 20. stoljeća, dostojno su okupljeni u Barnardovoj knjizi. Prošlogodišnje reizdanje knjige nije uključilo niti jednog novog autora, pa je neizbježno pitanje znači li to da novo desetljeće 21. stoljeća nije iznjedrilo značajniju interpretaciju starijih autora ili novu teoriju mode? Hoće li knjige bombastičnih naslova poput Philospohy of fashion Larsa Svendsona i Fashionology Juniye Kawamure uskoro biti sastavni dio nekog novog fashion readera? Sve je više interesa za modu, a time i stručnjaka koji se njome bave pa je indikativno da primjerice The fashion reader iz 2011. godina predstavlja niz autora (ekonomisti, novinari, komparatisti, kustosi) dosad ne toliko afirmiranih u fashion readerima. Možda je prošlo vrijeme grandioznih modnih narativa, a novi izvor znanja o modi i odijevanju postaju stručni časopisi koji predstavljaju usko usmjerene case study analize poput onih u časopisu Fashion Theory. Vratimo se na početak rada i pitanje koje su postavile Pamela Chruch Gibson i Stella Bruzzi, hoće li neki tekstovi, autori i njihove teorije vrlo brzo postati passé? Na samom kraju pogledajmo ukratko na stanje u Hrvatskoj. Osim zbornika Moda: povijest, sociologija i teorija mode i knjige Žarka Paića Vrtoglavica u modi: prema vizualnoj semiotici tijela, gotovo da ne postoji druge literature. Od 2002. godine, kada je izdan zbornik Moda, ništa slično se nije pojavilo na tržištu što podcrtava stanje u našoj sredini. Akademski pristup modi kod nas još nije naišao na ozbiljnije vrednovanje, kako u široj struci tako i u javnosti općenito. Ovo je rečeno iz perspektive povijesti umjetnosti, dakle struke koja bi među prvima trebala imati razumijevanje za istraživanja mode, a to do sada nije bio slučaj. U našoj sredini još se borimo s iznimnom trivijalizacijom mode gdje se pisanje o modi povezuje isključivo s modnim blogovima, portalima i pokojim malo stručnijim tekstom u dnevnim novinama.

*originalni tekst je objavljen pod naslovom ‘Analiza modnog diskursa – Case Study: Fashion readeri, Barnard i Kawamura’ u trećem broju časopisu TEDI

Advertisements

One Comment on “ON OTHER_ Too Trivial To Theorise To Serious To Ignore_ 2. dio”

  1. hiPop says:

    Imam nekako utisak da ‘ozbiljni’ (ili, makar oni koji sebe uzimaju za (pre)ozbiljno) ne zele da teoretisu o modi jer ih je pomalo sramota…kao da moda nije dovoljno ozbiljan fenomen/legitiman umetnicki medij

    p.s. za sopstveni master sam citala drugu knjigu Ann Hollander o istoriji filma u odnosu na istoriju slikarstva – pravi fantasticne veze, kad vec pricamo o interdisciplinarnosti… sad moram da nabavim i ‘Seeing through clothes’ :)

    xx


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s