ON OTHER_Strike a pose

„Čemu kvariti ovu divnu večer takvim teškim temama… Mlade ste, zgodne ste, cijeli život je pred vama… Zašto sada blebetati o politici i feminizmu? Pa on (feminizam) danas više i nije potreban, barem kod nas…“ – tako je otprilike zvučao odgovor jednog poznanika na pokušaj da ga uključim u razgovor koji smo prijateljica i ja vodile. Komplimentiranje da bi se diskreditiralo. Stereotipna slika feministice kao jetijevski dlakave babaroge, ratoborne i neurotične, zabluda je koja odvlači pozornost sa stvarnih problema i onemogućuje komunikaciju. A problemi postoje – diskriminacija na radnom mjestu, neprimjereni komentari na račun izgleda (s čime sam se osobno više puta susrela – često i s tim da mi je odjeća previše pokrivajuća, da bi se trebala oblačiti seksipilnije i sl.), podjele na „muške“ i „ženske“ poslove – u javnoj, ali i još više u privatnoj sferi (pa tako u reklamama muškarci se bave ili gledaju sportove i piju pivo, dok žene kuhaju, peru, a čak i u izlascima imaju deterdžent uza se). Zablude su najočitije u opisima samih rodova – što su odlike i poželjne karakteristike ženskog, a što muškog roda – zaboravljajući pritom da je rod proizvod ritualizirano ponavljanih konvencija (Butler), kulturno uvjetovana konstrukcija, a ne prirodna datost. Možda čitatelji(ca)ma ovog članka ovo zvuči banalno, prožvakano, možda vam se čini kao nešto što smo svi već puta 100x čuli. Ja vjerujem da jesmo, ali s obzirom na razne komentare s kojima se svakodnevno susrećem, čini mi se da nisu svi baš pozorno slušali.
Razgovor s početka priče potaknulo je nekoliko članaka koje sam pročitala tog dana, između ostalih i lalalua-in post link, gdje navodi ograđivanje manekenke/urednice Anje Rubik od feminizma. Takav stav me i nije odviše iznenadio, jer ipak se radi o komercijalnom časopisu, a feminizam, barem u kontekstu modne i erotske fotografije, nije isplativ; ono što razočarava jest nerazumijevanje od strane žene s određenim medijskim utjecajem, urednice časopisa koji se definira kao oslobađajuć za žene u pogledu stavova, osjećaja i ponašanja. Oslobođenje često dolazi u obliku razgolićenja: zamjena korzeta i dugih nepraktičnih suknji 1920ih kratkim haljinama koje otkrivaju noge i leđa, odbacivanje grudnjaka, nošenje minica 1960ih… sve su to pokušaji žena za dobivanjem kontrole nad vlastitim tijelom, pobuna protiv nametnutog morala i pravila.

No granice između objektivizacije, egzibicionizma i oslobođenja nisu uvijek najjasnije. Pitanje koje dolazi od strane jedne tinejdžerice to najbolje demonstrira link– zašto se smatra osnažujućim kad se Lena Dunham pojavi gola na televiziji, što ne bi bio slučaj da gola paradira Beyonce. I zaista, zašto? Obje su mlade, zdrave i veoma uspješne žene; ipak, konteksti u kojima dolazi do njihova skidanja i ono što time postižu sasvim su drugačiji. Beyonce na temelju svog besprijekornog izgleda dobiva, osim komplimenata, bezbrojne unosne sponzorske ugovore za odjeću, obuću, kozmetiku, pića, parfeme…proizvode kojima se sugerira da bi se njihove korisnice/i konzumacijom približili nedostižnom idealu kojeg ona utjelovljuje. I premda bi se u njezinu obranu svakako moglo reći da svojim radom i talentom došla do statusa koji uživa, čini se da samo talent više nije dovoljan te ona ipak predstavlja onaj nametnuti, već ustanovljeni ideal ljepote, seksualiziranost koja je stvorena od i za muški pogled i time samu sebe pretvara u objekt. To dodatno potencira i odbacivanjem vlastitog identiteta i imena u nazivu svoje posljednje turneje te postaje (samo) nečija gospođa – Mrs. Carter.
beyonceknowles13
S druge je strane Lena Dunham koja piše, režira, glumi i svlači se u vlastitoj seriji Girls. Njezine proporcije izlaze izvan holivudskih normi, a situacije u kojima se njezin lik Hannah Horvath zatječe gola teško da će se pronaći u uobičajenim i klišejiziranim erotskim maštarijama.
lena1
I zato je njezino golišavo pojavljivanje (a ponekad i paradiranje) na TV ekranu poželjno i nužno – jer prisutnost samo jedne vrste prikaza žena u medijima (nedostižno lijepe, uvijek dotjerane, mazne i senzualne dugokose zavodnice čiji je glavni cilj biti privlačna suprotnom spolu) ostavlja dojam da se radi o nečem prirodnom i normalnom, a ne o artificijelnom, medijski nametnutom idealu ženstvenosti.
lena 2
Ne čudi da se žene kao autorice osjećaju ugodnije ismijavajući seksualnu objektivizaciju žena jer one su istovremeno i ispred i iza kamere, i objekti i subjekti. Parodiranje žene-kao-objekta naglašava artificijelnost nametnute ženstvenosti i muškog pogleda na ženu, na njezino tijelo i seksualnost. Zauzimanjem klišejiziranih poza iz časopisa, reklama i ostalih medija, ali ne poštujući i kod koji uključuje šminku, frizuru (i ekstenzije), sexy odjeću (i po potrebi umetke na ključnim mjestima) te visoke potpetice i vjetar u kosi te nepisano pravilo o poželjnim/obaveznim dimenzijama sise-struk-bokovi, (n)ove pozerice iznenađuju, šokiraju, pa i oslobađaju.
stephan lupino 1
objektivna-08
Osim već navedenih članaka i situacija, na pisanje ovog post-a potaknula su me i dva fotografska ciklusa koja su se ove jeseni mogla vidjeti u Zagrebu. Prvi je „Objekt(iv)na“, predstavljen na ovogodišnjem Rovinj Photodays. U njemu je Nina Đurđević i autorica i model, te kroz seriju autoaktova propituje svoju erotičnost u okruženjima za koje sama, u objašnjenju vlastita rada, kaže da su društveno općeprihvaćena, ali intimno i individualno sasvim nepoznata. Glomazne cipele i japanke umjesto štikli, sportske čarape umjesto samostojećih, nepočešljana poluduga kosa te naočale (koje ovdje nisu modni dodatak „sexy tajnice“) daju (auto)ironičan pogled na prikaz žena u medijima. Na prvu zabavan, ali ovaj fotografski koncept ima i dublje značenje. On nudi drugačiju sliku žene (ili sliku drugačije žene), one koja se osjeća ugodno u vlastitom tijelu, žene koja propituje postojeće reprezentacije roda te promišlja vlastiti identitet u danom kontekstu.
objektivna-10
Drugi je rad Tomislava Gotovca “Foxy Mister” iz 2002., kojeg smo imali prilike vidjeti na izložbi Ekstravagantna tijela – Ekstravagantne godine. U toj seriji Gotovac je imitirao poze ženskih modela iz časopisa Foxy Lady. Staro, dlakavo muško tijelo u pozama u kojima običavamo vidjeti mlada, besprijekorna ženska tijela; seksualno i izazovno pretvara se u groteskno i izazov (Gotovac je u jednom intervjuu opisao muke koje mu je pokušavanje zauzimanja poza iz erotskog časopisa zadalo). Artificijelnost se pretvara u art.
foxy tom2
Posljednji primjer možda najbolje ilustrira dvostruka mjerila koja se primijenjuju na žene i na muškarce. O dvostrukim mjerilima Gloria Steinem nedavno je izjavila: “Voljela bih da ne bismo trebale biti gole da bismo bile primijećene… Ali s obzirom na postojeću igru, žene donose odluke. Na primjer, izbor za Miss Amerike je najveći izvor školarina za žene u SAD-u. Da je natjecanje koje se temelji isključivo na izgledu glavni izvor školarina za muškarce, rekli bismo: Zato Kina pobjeđuje.” (moj slobodan prijevod, prihvaćam i bolju varijantu)
Zaključak je da sve ostaje na nama. U pripijenoj odjeći, kratkoj ili širokoj, pokrivene ili razgolićene, ispeglane ili raščupane, našminkane ili ne… izbor onoga u čemu se osjećamo ugodno ostaje na nama. Ali svjestan i nekonformistički izbor. Kontinuirano preispitivanje onoga što se smatra normalnim i poželjnim. I radije, prije poze, zauzmimo stav.

foto via: dailymail.co.uk, dirtyandthirty.com, zadarskilist.com, photodays-rovinj.com, kontejner.org

Advertisements

10 Comments on “ON OTHER_Strike a pose”

  1. i says:

    izvrsno, a zasto su nakon svega ovog fotke lene dunham pikselizirane?

    • rr0se says:

      :) odlično pitanje! i sama sam si to pitanje postavljala dok sam tražila fotke. premda ih je bilo i necenzuriranih, većina ih je bila ovako pikselizirana, pa sam namjerno takve odabrala.

    • rr0se says:

      lena dunham prvenstveno zbog citata preuzetog iz drugog članka (zašto se smatra osnažujućim kad se Lena Dunham pojavi gola na televiziji, što ne bi bio slučaj da gola paradira Beyonce?); i premda usporedba beyonce-lena nije jedina koja bi se mogla povući na ovu temu, mislim da svejedno odlično ilustrira tu razliku u ovom kontekstu. a što se tiče ovog bloga, hvala, nisam znala za njega, čini se zanimljivim! ne kažem niti ne smatram da je lena (ni neki aspekti njene serije) savršena ili uvijek “neproblematična”, ali isto tako ne mislim da bismo baš sve njene izjave/tvitove/itd. trebali shvaćati doslovno. a uostalom, da parafraziram što blog ‘your fave is problematic’ kaže: svatko ima svoje momente. moramo biti svjesni tih momenata (koje ne bi trebalo podržavati), ali to ne znači da ih ne smijemo i dalje voljeti :)

      • R says:

        Ma razumijem, nema potrebe za opravdavanjem. Clanak je odlican, samo me, eto, nekako smeta kad se ona prikazuje poput nekakvog idola. Ali mislim da je ova tvoja zadnja recenica sve rekla. :)

  2. rr0se says:

    :)

  3. xavierkat says:

    Užasno kasnim, ali – ovaj tekst je naprosto divan!

  4. sara says:

    odličan članak! ovakvi tekstovi su osvježenje i moje veliko veselje, posebice u društvu koje, uključujući i same žene, na objektiviziranje i seksizam gledaju ne samo s opravdanjem, nego i ponosom. :/ hvala na ovim riječima!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s