ON OTHER_Za PROTIV!

oos_0001

Posljednjih mjeseci, a proteklih tjedana vrlo intenzivno, medijski je prostor zaprašen vijestima o akcijama građanske inicijative ‘U ime obitelji’ i referendumom o braku koji nam predstoji 1. prosinca. U fokusu je pitanje imaju li homoseksualni parovi pravo na sklapanje građanskog braka, što spomenuta udruga nastoji osporiti utemeljujući svoje stavove kršćanskom ideologijom koja prirodnim vidi jedino spoj žene i muškarca. I tako sada, umjesto da po pitanju ravnopravnosti osjetljiviji dio Hrvata diže i potiče borbu da se definicija braka kao zajednice muškarca i žene makne iz Obiteljskog zakona, mora se raditi na sprječavanju da ova za 21. stoljeće i tzv. demokratsko društvo potpuno suluda definicija uđe ni više ni manje nego u Ustav Republike Hrvatske.

oos_0002

Za točno mjesec dana moj partner M (kojeg ću početi imenovati njegovim ‘pravim’ virtualnim nadimkom Smiješnog Dječaka; budući da postoje tri M-ova na ovom blogu – Petrizin, Xavin i moj, tim činom nastojim ublažiti eventualnu zbrku, a i bolje mu pristaje: nomen est omen) i ja obilježit ćemo prvu godišnjicu braka (pisah nešto o tome u svom prvom postu ovdje). I nerijetko se, s obzirom da se ipak većinski krećem u krugu emancipiranih i većinom neoženjenih/neudatih ljudi, dogodi da svoj odabir braka moram objašnjavati, čak opravdavati. Danas, kada je postmodernizam odigrao svoje i na području institucije braka, koja kao atavizam patrijarhalne strukture proživljava svoj krizni period već nekoliko desetljeća, braku se s pravom osporavaju mnoge funkcije. Ipak, ako na trenutak po strani ostavimo tradicionalno shvaćanje braka (kojim se patrijarhat potvrđuje svaki put iznova, samim činom sklapanja braka i proglašenjem jedne strane ‘mužem’, a druge ‘ženom’, a potom i u samoj praksi potkrijepljivanim pravima i dužnostima supruga, odnosno supruge), kao i onu romantiziranu viziju braka kao čina potvrđivanja ljubavi (što on najčešće i jest, ali samo sekundarno; niti je to njegova osnovna svrha, niti je brak imao veze s ljubavlju sve tamo negdje do 19. stoljeća), ostaje nam pragmatičan koncept braka kao čimbenika zakonskog uređivanja odnosa među ljudima. Osim ako niste gorljivi pristalica anarhije, priznat ćete da nekakvog pravnog i zakonskog uređivanja međuljudskih odnosa treba biti. Nazivali ga pritom kako god. I činjenica je da prema trenutnim zakonskim uredbama, na razini bračnih odnosa nije niti jedan oblik zajednice/kućanstva: ni one izvanbračne , a ni istospolne. Samo neka od prava koje bračni drugovi imaju, a ovi ostali ne, jesu pravo na obiteljsku mirovinu, odsustvo s posla u slučaju bolesti ili smrti partnera/ice, zdravstveno osiguranje po partneru/ici i nasljeđivanje, primjerice. Stoga bi moj odgovor na pitanje zašto smo Smiješan Dječak i ja sklopili brak išao u smjeru ovoga: zato jer je on sada meni najbliskija osoba, pa mu zakonski dajem pravo da odlučuje umjesto mene ako sam ja spriječena, zato što može biti zdravstveno osiguran preko mene, zato što imamo pravo na brojne beneficije, između ostalog Dječak mi je, koji se nedavno vratio u studentske klupe, i porezna olakšica.

Zašto ta prava uskraćivati ostalim oblicima partnerskih zajednica? Razumnog odgovora nema. Nije brak ugrožen zbog homoseksualnih parova, kako vole tvrditi čelnici inicijative ‘U ime obitelji’, već zbog temeljne i potpune krize tradicionalno shvaćenih koncepata braka i obitelji, koji se već neko vrijeme redefiniraju u skladu s neoliberalnom današnjicom. Apsurd je u tome što Državu nije zanimalo ništa drugo osim onoga što – da se izrazim prostački pojednostavljeno – Dječak i ja imamo ispod hlača (a namjerno pišem ‘hlača’, jer smo ih oboje nosili u trenutku vjenčanja), drugim riječima jesmo li prema rodnom listu muško i žensko te jesmo li Hrvat, odnosno Hrvatica, zanemarujući pritom svu pluralnost naših identiteta, kao i naša osobna shvaćanja. Nismo prolazili nikakve testove sposobnosti, ni testove ličnosti prema kojima bi se utvrdilo jesmo li zaista do srži heteroseksualni. Nitko nas nije pitao jesmo li prethodno možda imali homoseksualnu vezu, jesmo li si na ‘ti’ s našim primarnim rodnim identitetima u koje nas društvo ukalupljuje, niti su tražili od nas da se izjasnimo hoćemo li možebitno potomstvo odgajati u skladu s heteronormativnim principima. Srećom, nisu nas to pitali, jer bismo u protivnom vjerojatno pali na testu. Ovako nam preostaje jedino to da se danas, u ovo predreferendumsko vrijeme, pomalo stidimo što smo u braku, jer ukoliko referendumom bude izglasano da definicija braka kakva je spomenuta na počeku teksta uđe u Ustav, implicirat će to jednu vrlo diskriminatornu, nazadnu i isključivu instituciju.

oos_0003

Try1on, studeni 2012. | Smiješan Dječak, studeni 2013.

Upravo ćemo stoga, još svjesniji naše odgovornosti kao bračnih drugova prema svima onima koji bi to željeli biti a ne mogu, 1.12. izaći na referendum i zaokružiti PROTIV. Možda pritom ja budem nosila NJEGOV pulover, on MOJU kapu, možda ja nanesem NJEGOVU maskaru na svoje trepavice. Kategorije ‘muškog’ i ‘ženskog’, ‘njezinog’ i ‘njegovog’ i tako su danas posve izlišne.

oos_0004

disclaimer: I Smiješan Dječak i ja na gornjim fotografijama nosimo isti pulover i istu kapu (ne posjedujemo po dva ista primjerka istih); fotografirali smo se u dva navrata (najprije ja, zatim on -> ladies first, ne), pa se Dječak u postprodukciji malo poigrao fotomontiranjem i od dvije fotografije napravio jednu.

Fotografije: Matija Kralj, Try1on

obrada: Matija Kralj

Advertisements

13 Comments on “ON OTHER_Za PROTIV!”

  1. hiPop says:

    Nazalost, i kod nas se sve svodi na pitanje – ko tu nosi pantalone. Kao da ne mogu oboje/oba/obe!

    xx

    http://hypemyhip.blogspot.com/

  2. dust says:

    Tuzna cinjenica je da ta “napredna” Evropa nije legalizova same-sex-marriage zato sto je toliko liberalna, nego iz potpuno konzervativnih pobuda. Drzava jednostavo ne zeli da ostavlja takve stvari slucajnosti, nego zeli da ima vise kontrole. Narod misli isto sto svaki drugi narod misli, ili bolje reci, ne misli. U Holandiji predrasuda se samo krije iza zakona.

    • try1on says:

      Ovo je posve točno, slažem se, i hvala ti što si uputila (uputio?) na ključnu stvar, a to je pitanje slobode (ili, točnije, ne-slobode) u neoliberalnom kapitalizmu (ili kako već nazivamo ovu strukturu). Tu je on mnogo podliji nego neka (bivša) uređenja, jer pod krinkom povećanja slobode, otvorenosti (tržišta) i slobode izbora (a izbor između Coca Cole i Pepsi i nije baš neki izbor, zar ne?) dokida mnoge slobode i prava. Naravno, banaliziram, ali stvari nisu tako jednostavne. Jer da doista živimo u ‘welfare state’, tj. da to nominalno blagostanje i socijalna država zaista funkcionira u praksi, moj suprug ne bi imao pravo na besplatno osnovno zdravstveno osiguranje samo zato što je trenutno uzdržavani član naše mini-obitelji, već zato što je uopće rođen, zato što je čovjek. Dakako da država kontrolira, uzima i oduzima, i umjesto ‘država blagostanja’ bolje bi joj odgovarao naziv ‘država privilegiranih’. Pa koliko, primjerice, od onoga što zaradite vlastitim radom ostaje vama, a koliko odlazi vašem šefu/šefici, a koliko državi kroz različita davanja (poreze, prireze, režije itd., itd.)?

      No stvar nije trivijalna; sustavi se (pa makar i ovako truli) ne ruše tako lako – jer s jedne je strane većini ipak (još uvijek) dobro, dok se s druge strane postavlja ogromno pitanje i problem: a što ‘nakon’? Koji je to način najispravniji, kakav oblik društva osmisliti, na temelju čega postaviti novi sustav? Tko su ti koji će o tome odlučiti?

      To su pitanja koja se, naravno, vežu jedna uz drugo kao sličice u kaleidoskopu, ali mislim da je u ovom trenutku vrlo bitno podsjetiti na jednu stvar koja se neprestano perpetuira kao dio ovog problema, a to je pitanje ravnopravnosti. Zanemarimo pritom koje je naše osobno mišljenje o braku, ali ukoliko je zakonski jedno od prava punoljetnog državljanina RH pravo na sklapanje braka, kako možemo to pravo oduzimati nekome tko zadovoljava sve kriterije isunjavanja istog? Na temelju seksualne orijentacije?! I da se to definira ne samo zakonom, već i ustavom?! To su pitanja koja su trebala biti riješena prije najmanje nekoliko desetljeća…

      • dust says:

        Drago mi je sto si odgovira pitanjima.

        Bila sam teenager pocetkom 90ih kada sam pitala svog ujaka, starog neiskvarenog komunistu, da li ce revolucija ikada vise biti moguca. On je odgovorio sa ne, iz razloga sto ljudi misle da imaju sta da izgube, komfort prividne slobode izbora izmedju Cole i Pepsi, d uzmem tvoj primer.

        Ne moze biti gore od ovoga. Posle revolucije, the only way is up. Zivela sam u svakom postojecem politickom sistemu na Zemlji, od socijalizma, diktature, do mladog kapitalizma u nasim krajevima i starog Evropskog. Od rata do monarhije. Ali to su samo detalji i imena, politika je u svakom od njih telo koje parazitira na narodu. Mi smo izgubili svaku moc nad politikom. Jedini nacin da se otarasimo parazita koji nam zamracuje vid materijalnim dobrima, ili bolje reci losima, referendumima kojima nam daju mogucnost izbora izmegu loseg i losijeg, je da ga ignorisemo. Ne treba glasati, ne treba traziti resenje u politici i davati joj glas. Znam, lako je reci.

        Ovo mozda zvuci kao anarhija, ali u poslednje vreme ljudi se oglasavaju sa puno jasnijim idejama nego sto ja umem da izartikulisem na svom zardjalom maternjem jeziku.

        Tacno, svi mi bi trebali da imamo odredjena prava po rodjenju, pravo na obrazovanje, rad, zdravstveno osiguranje. Danas su ova prava rezervisana samo za elitu. Nazalost, ista ta elita je takodje samo zrtva, odlicno dresirana i poslusna zivotinja koja radi sto joj se kaze, skuplja pare pa ih onda trosi. Tvoj sef samo misli da je privilegovan zato sto ima vecu potrosacku moc.

        Onaj 1% covecanstva sto drzi svu moc i polovinu bogatsva ove planete u svojim gramzivim rukama treba da odgovara za nepravdu. Kada bi familija Rothschild svakom stanovniku ove planete dala milion dolara, i dalji bi ostali nebrojeni bilioni. Ja ne mogu predjem preko cinjenice da su socijalna nepravda, glad i siromastvo, ratovi, samo orudje za tamo neku vlast, koja je u principu covek od krvi i mesa, koji jede, pije, spava i kaki kao i ja. Ne bih volela da provedem ni jedan sekund u glavi jednog takvog coveka.

  3. ptrkrl says:

    svasta bih mogla reci na ovu temu, al zadrzat cu se na onome sto mi se danas mota po glavi. prije par sati sam dobila mail iz edinburgha od zene koja boluje od bipolarnog poremecaja vec 9 godina i koja je 2,5 godine u braku s kaucsurferom koji nas je ugostio. oni su svjesno usli u to bas zato da on u trenutcima kad ona ‘is not in her right mind’ moze odlucivati umjesto nje. iznad njih u stanu zive dva pedera izbjegla iz bugarske ( bugarskoj je homo brak protuustavan, u engleskoj je legaliziran). zalosno je da moras bjezati iz maticne zemlje zato sto ti se ugrozavaju prava. zalosno je i to da i ja bijeg vidim kao jedino rjesenje. ne zato sto sam gej. imala sam srece pa volim i decke i cure.:) vec zato sto ta agresivna vecina namece svoje ideje i vizije kako bi trebalo zivjeti u ovom drustvu pa se svakodnevno moram boriti za svoja prava da zivim childfree. pitam se kad ce brakovi poput mog, koji ne ispunjavaju svoju svetu svrhu doci na dnevni red.

    • try1on says:

      Da, P :) Iako je pitanje može li se pobjeći i gdje to… Ali treba vjerojavati da se neke stvari ipak mogu promijeniti, pa makar i politikom malih koraka…

  4. Lorna says:

    Ne želim razglabati o ovoj temi jer me samo iscrpljuje, a moje PROTIV ‘viče’ umjesto mene.
    Samo želim reći da su i Djevojčica i Dječak jako zgodni, te da su mi frizure prekrasne.

  5. Doli says:

    Slazem se sa vecim dijelom teksta, ali ova zadnja recenica je prilicno smiona. Ne bih se bas slozila: tijelo covjeka i to sto ima u gacama mu daje reproduktivnu mogucnost ili neku vrstu mogucnosti, koja utice na dosta aspekata njegovog zivota. stvar je izbora da li ce neko imati potomstvo i kako ili nece itd. ali ovo odlazenje u teorijske krajnosti apsolutnog odbacivanja i negiranja covjekovih produktivnih mogucnosti ili vidljivosti istih i apsolutno ogranicavanje samo na pojam drustvenih kategorizacija mi je hmm, ne znam. Mislim da temi potomstva uopste nije mjesto na ovim temama i apsolutno sam protiv referenduma i diskriminicije, al’ ovo ide tako daleko u tvom tekstu, da ide u pravcu, da to (kako kazes) nije samo sramota bivanja zene u braku, jer neki ne mogu u taj isti brak, nego na apsolutno sramljenje bivanja/imenovanja zenom uopste, jer su eto iz te diferencijacije potekli svi problemi. Stvar je samo da ta diferencijacija nije bazirana na drustvenom imenovanju, (nego je drustvena organizacija odredjen koncept bazirala na njoj) pa joj se reimenovanjem i potiranjem, mislim ne moze ni pristupiti, nego naravno mijenjanjem koncepta (glasati protiv referenduma bi bio dobar pocetak). Mislim da su svi ljuti i ogorceni, i s PRAVOM, ali ovaj kraj zvuci bas neodrzivo destruktivno.

    • try1on says:

      Jao, nisam valjda bila toliko nejasna? :) Nisam, naime, ni u jednom trenutku spomenula (a niti pomislila) da smatram da je sramotno da žene rađaju djecu, zaboga… Dapače, u tekstu sam pitanje potomstva više-manje zaobišla…
      Naravno da postoje biološke razlike između muškarca i žene i da će one postojati te da je jedna od njih i biološki uvjetovana mogućnost žene za trudnoću i porod. Međutim, smatram da temi potmomstva svakako jest mjesto i u ovoj raspravi, jer je upravo jedan od glavnih argumenata inicijative ‘U ime obitelji’ osporavanje prava istospolnim zajednicama na brak kako im ni slučajno ne bi bila (jednom u budućnosti) otvorena mogućnost posvajanja djece (ili dobivanja djece nekim drugim metodama, kao medicinski potpomognutom oplodnjom, primjerice). A vidjeli smo koliko daleko pojedini u tome idu (pa su se na tapeti našli i samohrani roditelji itd.).

      Ono što jest sramotno (i što sam napisala gore) jest da u slučaju pozitivnog ishoda referenduma po članove ‘U ime obitelji’, brak kao institucija postaje isključiva, diskriminatorna institucija, budući da je Ustavom RH zabranjen istospolnim zajednicama. I toga se sramim, da.

      A kad sam spominjala ‘muško’ i ‘žensko’, mislila sam na društvene kategorije, točno. Ali koliki dio nas čini ono biološko, a koliki društveno, ono što smo primili sami odgojem, a i ono što drugi ‘upisuju’ u nas, što prepoznaju kao naš identitet isključivo na temelju spolnih razlika? A bo’me je i etimološki, u porijeklu samih riječi ‘žena’ i ‘muškarac’ već i te kako upisana ova razlika i postavljeno društveno mjesto za ženu i za muškarca (u korijenu riječi je indoeuropska riječ za ‘rađati’, odnosno ‘misliti’).
      Kao takve društvene kategorije one u ovakvim i brojnim drugim situacijama postaju izuzetno opasan alat za diskriminaciju.

      Evo, za one koje zanima, samo jedan od tekstova o toj temi (diskriminacije koja proizlazi već iz jezika) od onih koji se time bave i znaju mnogo više od mene:
      http://www.libela.org/sa-stavom/4326-jezik-pokazuje-rodnu-neravnopravnost/

      • Doli says:

        Ovo za potomstvo me povukao komentar, ne tvoj tekst ;) i za brak te u potpunosti razumijem.

        A frustrira me “uvlacenje” potomstva u raspravu jer je “uvuceno” od strane apsolutno ignorantnih i diskrimatornih sagovornika, koji operiraju tako sto iskoristavaju neobrazovanost i indeferentnost pojedinaca vodjenim strascu (a svi znamo kako ce se ta strast razvijati ako se spomene potomstvo), ne informacijom. Mislim da se u svim raspravama o referendumu trebalo samo i jedino, jasno i glasno naglasavati oduzimanje necijeg osnovnog prava (jednog od). Bez te osnovne diskriminacije, problem koji neki vide sa usvajanjem djece bi se minimizirao sa postepenim rastom prihvatanja i postepenim diskusijama u medijima o bracnoj istospolnoj zajednici. Mislim da je veliki propust sto se pojedinci nisu ucutkivali na sami spomen potomstva optuzbom za manipulaciju. Umjesto toga ulazilo se sa njima u raspravu, a kako diskutovati sa nekim kada je 1. cilj apsolutno nazadne diskriminatorne agresivne incijative da se nekome oduzmu prava na pravno regulisan suzivot. Ako se ne djeluje na tu 1. stepenicu nebulozne postavke, i reaguje se odmah i na drugu stepenicu, smanjuje se centriranost i prica se siri i pobijanje nebuloznih teza postaje teze.

        Ja imam problem sa posmatranjem necega tako opsteg kao npr. roda kroz samo jednu oblast nauke (ili kroz potenciranje jedne), ali to je vec nesto licnije i zato me zasmetala recenica na kraju ;). Na njoj je baziran moj komentar. Inace tekst mi je dobar, i fotke! Pozdrav ;)

  6. […] drugi dan, vjerojatno bih je ostavila nezapočetom, i bavila se važnijim stvarima – recimo try1oninim postom od prije par dana, i referendumom koji je pred nama. Ali danas je malo drugačiji dan. I zato […]


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s