OUTFIT_Kaput

OOS22122013_1

Koliko god voljela odjeću, moram priznati da ne razumijem sasvim pomamu za ‘it’ komadima, bilo da je riječ o onima koji pripadaju tek jednoj sezoni, ili onima koji su “vječni” simboli luksuza i “dobrog stila”. Ne znači to da mi neke od tih stvari nisu lijepe – primjerice, Balenciagine “otvorene” gležnjače – no istovremeno mi je pomalo teško shvatiti tako raširenu želju za baš tim cipelama, kad ima još toliko drugih predivnih modela, pa makar se isti ne pojavili na svim trendsettericama i modnim blogovima. Još mi je teže shvatiti pomamu za određenim modnim klasicima koji simboliziraju luksuz. Nedavno sam u Elle-ovom online izdanju čitala kratki intervju s arhitekticom Vedranom Ergić, i bio mi je jako simpatičan njen odgovor na pitanje o stilskim uzorima u kojem je, opisujući prekrasnu Charlotte Gainsbourg kao talentiranu, neopterećenu i jednostavnu, dodala i da ista “ne nosi ‘birkinicu'”, luksuznu torbu nazvanu po njenoj majci. Osim simpatičnog cinizma, svidjela mi se implicitno prisutna ideja da za dobar individualni stil uopće nema potrebe za posezanjem za ikonskom mainstream torbom, ili uopće za ikakvim sličnim općeomiljenim, glamuroznim i vrtoglavo skupim objektom želje kao nekom vrstom statusnog simbola. Luksuz ne mora uvijek biti isti. U svijetu opterećenom uvijek istim simbolima – koje jako dobro utjelovljuje spomenuta ‘birkinica’ s vrtoglavom cijenom i vječnom listom čekanja – često baš izostanak istih djeluje nevjerojatno uzbudljivo. Odjeća kao statusni simbol sklizak je teren, a ikonske je komade moguće birati i po drugoj logici.

OOS22122013_2

Nekako na tom tragu, mnogo zanimljivije od “standardnih” su mi one liste (često nedostižnih) modnih želja koje nisu toliko “zakrčene” simboličkim kapitalom koji sa sobom određeni predmeti nose, univerzalnom porukom koja mora biti jasna svima, već uključuju predmete koji su od posebne važnosti iz drugih razloga – pa možda i isključivo onima koji za njima žude, zbog značenja koja sami u njima prepoznaju. Naravno, i ono što nije mainstream ima svoju simboličku vrijednost, ali uvijek mi je simpatično kada netko tu vrijednost percipira malo drugačije od dominantne struje fokusirane na luksuz i prepoznatljivost (da se vratim na spomenuti intervju, zanimljivo je čitati kako Ergić svoje izbore objašnjava sjajnim dizajnerskim rješenjima).

OOS222122013_prada_CdG

via: style.com/http://vl4da.tumblr.com/

Na mojoj listi nema puno klasičnih statusnih simbola, ali nije baš ni sva birana po ključu vrijednosti ideja ili nekoj sličnoj “pametnoj” logici. Zapravo, vodim se, priznajem, prije svega instinktom i emocijama. Kao i uvijek, ja se prije svega – zaljubljujem (pa makar ispalo da se zaljubljujem u ideje ili cinizam). Sjećate li se Comme des Garcons revije za jesen-zimu 2009. godine, koja je na najljepši mogući način spojila moj omiljeni til s iluzijom klasičnih parki, zamišljenih, nacrtanih, čudesnih? Još uvijek sanjam o onom kaputu izrađenom u potpunosti od tila. Ili Pradine muške revije za jesen-zimu 2008. kojom je Miuccia, tek sezonu nakon što je od njih napravila suvremene mlade vilenjake spremne za sve izazove svakodnevice, muškarcima podrezala krila, slomila ih do kraja i ostavila potpuno nemoćne i ovisne o svojim partneri(ca)ma, a sve tako jednostavnim intervencijama poput rajfišlusa na stražnjoj strani hlača, mini-tutu suknjice i košulje koja se kopča na leđima? Te su košulje za mene bile i ostale vrhunac ispreplitanja moći, rodnih stereotipa izvrnutih naglavačke i apsolutne nježnosti na modnoj pisti, i još uvijek ne gubim nadu da će me jedna nekad slučajno ‘pronaći’, tko zna gdje i tko zna kad. Nešto manje luksuzno, a više quirky? Gojzerice Bernharda Willhelma o kojima sam već pisala, genijalan spoj dizajna, praktičnosti i humora (i pomalo u neskladu s mojim uobičajenim preferencijama), ali i par skromnih Adidasovih “spezialki”, meni vjerojatno najljepših tenisica koje postoje, koje su na listi otkad sam svoje umirovila nakon više od desetljeća.

OOS22122013_3

Moja kratka lista vječnih komada broji još par stvari, a jedna od njih bio je i taj jedan posebni kaput. Tanašni vuneni kaput s početka 2000-tih (2004.) bio je i ostao moj pojam savršenog kaputa: riding coat, u savršenoj boji vanilije, uskih ramena, asimetričnog kopčanja, voluminozan na pravim mjestima, tek mrvicu previše ‘fin’ za radnu svakodnevicu…Bio je velika želja, ali jedna od onih sasvim nerealnih, a onda sam na njega zaboravila, jer su šanse da ga pronađem godinama nakon što se pojavio bile nikakve. A onda je on našao mene. Ničiji, voljen pa zaboravljen, pogužvan, s tragovima nošenja, nesavršen, ali i dalje najljepši kaput. And the rest is history.

Imate li vi svoje “ikonske” komade, stvari koje su vam iz nekog razloga posebne, više od “samo” odjeće? Postoji li neki komad, kolekcija ili random find s vješalice u no-name dućanu ili hrpe na buvljaku koji za vas imaju neko posebno značenje, pa i ako nitko drugi ne prepoznaje njihovu vrijednost?

OOS22122013_4

| Kaput: Ann Demeulemeester (2nd hand) | Košulja: Nanushka | Hlače: H&M | Cipele: Deux souliers |

Advertisements

4 Comments on “OUTFIT_Kaput”

  1. Glorija says:

    krasan kaput, xavi.
    lipo je kad tako neki komad nadje pravi put :)
    al isto bi volila da ima koja slicica di se i kosulja vidi

    • xavierkat says:

      Vjeruješ mi da sam posve zaboravila slikati je? :) Ali biti će, stalno je nosim, mislim da ni jednu stvar u ormaru nisam toliko iznosila u tako kratkom vremenu.

  2. monama says:

    krasan kaput, xavi :)

    doduse, ja u potpunosti shvacam zelju za opceomiljenim, glamuroznim i vrtoglavo skupim objektom zelje sve dok je on zeljen iz ‘pravih’ razloga – zato sto ga vidimo kao dio nase price, zato sto nam je estetski privlacan, jer je dobro dizajnersko rjesenje; iz bilo kojeg razloga… sve dok taj razlog ostane odmaknut od puke zelje za iskazivanjem statusa u drustvu. nije mi isto vidjeti birkinicu na kim kardashian ili garance dore.

    zato mogu shvatiti valentino studded heels u garderobi vedrane ergic, time pravdam dr.martens i hunter cizme u svom ormaru. (one ipak nisu vrtoglavo skupe niti posebno glamurozne, ali opceomiljene svakako jesu. svijet je pun ‘vojnickih’ i gumenih cizama… zasto sam odabrala te, a ne neke ‘posebnije’ kada vec znam da kupovinom takvog predmeta kupujem i utapanje u masi, pitanje je na koje ne znam odgovor. mozda zato sto se ponekad ipak, djelicem sebe, u njoj i zelim utopiti, a mozda i zato sto je se ne bojim i nije mi vazna ako se doista usredotocim na predmet zelja – tada mi je jedino bitan odgovor na pitanje mozemo li mi dugo i sretno funkcionirati zajedno? ako mozemo, zasto ne bismo? :) )

    • xavierkat says:

      :))
      draga monama, ne samo da mi je divan komentar, nego se i sa svime slažem – i tek sad vidim koliko moje pisanje nekad može djelovati kategorički isključivo :).

      iskreno, za mene je odijevanje dobrim dijelom upravo stvar motiva, barem onoliko koliko i estetike – razlozi zašto nešto biramo su često i zanimljiviji od onoga kako to što smo odabrali izgleda, premda su naravno teže dokučivi…i dok god su ti razlozi kompleksniji od iskazivanja statusa, meni su simpatični :). ali zapravo bezveze pišem i objašnjavam, mislim da si ti puno bolje pogodila bit :).

      nisam sigurna samo oko jednog – oko Garance i birkinice, jer mi se uvijek nekako čini da je ona, skupa sa sartorialistom, jako pridonijela toj kulturi željenja “it” komada, pa ne mogu sama sa sobom raščistiti koliko je od iste odvojiva…ali iskreno priznajem da Garance slabo pratim, pa je moj hunch možda i totalno neutemeljen :)


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s