ON OTHER__ Pokaži mi svoje pravo lice

„Odlučili ste se na novi korak – prespavati kod dečka. Bez obzira na to jeste li glamurozna boginja, potpuno prirodna ili zavodnica i je li vam prvi ili tisućiti put, evo kako se uvući pod plahte puni samopouzdanja.“ – uvod je u članak u jednom ženskom časopisu koji čitateljice upućuje na proizvode koji bi trebali napumpati volumen kose, trepavice i samopouzdanje. Za samo 19-439 kn po proizvodu. Prva pomisao jedne praktične i lijene perfekcionistice kao što sam ja jest – kako će se mrlje od te silne šminke oprati s posteljine ?! – ali pravo pitanje je: kada je došlo do toga da se upotreba šminke vrati kao bumerang koji su žene svojevremeno bacile u lice tradicionalnog patrijarhalnog morala? Jer ne tako davno, nakon Prvog svjetskog rata, započinje osvještavanje žena i njihovo polagano oslobođenje od nametnutih pravila konzervativaca. Skraćivanjem haljina i kose, te propagiranjem androginog izgleda i krojeva koji ne naglašavaju obline, ali zato pokazuju više kože, čine prvi korak prema tome da žena bude svoga tela gospodar, a svoju su seksualnost naglašavale kozmetikom, osobito ruževima, koje su flapperice nanosile čak i na koljena! Slobodnije ponašanje i novi izgled značili su raskid s viktorijanskim moralom konzervativnog patrijarhalnog društva koje je zahtijevalo kako moralnu čistoću, tako i lice čisto od šminke (kako bi se što lakše procijenila kvaliteta genetskog materijala potencijalne buduće majke nečijeg potomstva), te je uporabu kozmetike dozvoljavalo samo prostitutkama i glumicama. Ograničenja su išla tako daleko da je britanski parlament u 18.st. čak donio zakon koji zabranjuje upotrebu mirisa, šminke, kozmetike, umjetnih zubiju i kose, korzeta, visokih potpetica… kršiteljice tih propisa bile bi optužene za vještičarenje i slične prijestupe, a brak sklopljen uslijed zavođenjem potpomognutim gore navedenih predmeta bio bi poništen.

ursula

Danas, kad je rekreacija važnija od prokreacije, posezanje za provokativnom odjećom i dodacima smatra se poželjnim. Slično kao flapper 20-ih, pripadnice današnjeg takozvanog lipstick feminizma smatraju da su žene osnažene isticanjem svojih atributa kroz prakse nošenja atraktivne odjeće i šminke jer imaju izbor i kontrolu nad svojim tijelom i seksualnim ponašanjem koje ne mora ostati unutar okvira tradicionalnih rodnih uloga dobre djevojke, pristojne žene, majke, no mnogo je i kritičara takve filozofije, jer žena ipak preuzima tradicionalno (premda ne i konzervativan) feminin izgled te je granica između osnaženja i objektifikacije zamagljena.

FEMINISM CREME

Ipak, osim pokoravanja napadu ujedinjenih snaga patrijarhata i liberalnog kapitalizma, kozmetika nudi mogućnost da konstruiramo vlastiti identitet onako kako ga zamišljamo, a ne kako nam je dano i mogućnost za eskapizam: siva svakodnevica možda izgleda ružičastije s malo rozog laka za nokte.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata ograničena je proizvodnja svega osim oružja, no navodno je Churchill poticao proizvodnju kozmetike jer je smatrao da je važna za održavanje pozitivnog stava.

Da takva pretpostavka nije promašena, pokazuje i događaj iz Bergen Belsena, o kojem je u svom dnevniku pisao pukovnik Gonin. Sudjelujući u oslobođenju tog koncentracijskog logora, opisao je užase logoraške svakodnevice: tifus, izgladnjelost, umiranje žena, muškaraca i djece, hrpe leševa posvuda… Zabilježio je i kako je u humanitarnoj pomoći, uz neophodnu hranu i lijekove stigla i pošiljka crvenih ruževa, na opće čuđenje vojnika. I opće oduševljenje logorašica. Čak je i Banksy u jednom svom radu prikazao tu epizodu, no nisam sigurna koliko je zapravo uspio prikazati kompleksnost cijelog prizora. Slika je u svom realizmu groteskna, kakav je prizor sam po sebi morao biti: izgladnjele, na silu ošišane logorašice gledaju u nas iza ograde, iz općeg sivila, a na njihovim usnicama ruž se crveni poput stigme. No mislim da slici nedostaje empatije, ne prikazuje taj osjećaj vraćanja osjećaja individualnosti i ljudskosti u neljudskim uvjetima, simboliku koju je ruž predstavljao: mogućnost da će agonija uskoro završiti i da će moći razmišljati o takvim frivolnostima kao što je kozmetika, bijeg iz svakodnevice koju su činili samo bolesti, nasilje, glad i smrt. Ruž koji kao da kaže: dobrodošle u mir! Cinično i: dobrodošle u kapitalizam!

Lipstick-600x586

Moja razmišljanja o kozmetici i njezinoj ulozi kako u društvu, tako i u mom životu potaknula je nedavno održana izložba Marijina industrija ljepote u Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba je pokušala pomiriti nekoliko aspekata kozmetičke industrije: onaj proizvođačice, fokusirajući se na inovativan, elegantan i minimalistički dizajn Marije Kalentić koja je godinama bila zadužena za kreiranje vizualnog identiteta Neve i njezinih proizvoda; i onaj potrošačice, kroz isječke i shizofrene citate iz časopisa Svijet (namijenjene tadašnjim čitateljicama koje su prošle transformaciju od ratnice preko udarnice do konzumeristice), koja se bitno ne razlikuje od današnje zbunjujuće ideje žene-majke-kraljice.

photo(6)

Priču završavam u osobnom tonu. Jer dok ovo pišem, paralelno se spremam za izlazak, što uključuje uobičajeni ritual: korektor, rumenilo, maskara, ruž. Ponavljam to gotovo svakodnevno, premda ima dana kad preskočim taj dio i izađem bez šminke – jer sam ju lijena staviti, jer sam opet zaspala i ne stignem, jer si izgledam apsolutno fantastično… Pa se pitam – a ni sama ne mogu sa 100% sigurnošću odgovoriti – za koga je uopće stavljam i što time uopće želim poručiti? Da sam zgodna? Uspješna i sve stignem? I woke up like this? Postavljanje jasnih i definiranih granica između privatne osobe („za po doma“) i vanjske persone? Ne nužno, jer ionako sam nekad najdotjeranija kad sam doma – kad se samo sjetim silnog lickanja u pauzama od učenja za neki opsežni ispit, pospremanja ili za vrijeme ležanja u krevetu zbog viroze… dotjerivanje izvana kako bih se osjećala bolje iznutra. Izgledati više kao lutka, kako bih se osjećala više kao žena, a ne zatočenica na prisilnom radu –zvuči zaista apsurdno. Rijetko eksperimentiram sa šminkom i moj make-up bi se vjerojatno okarakterizirao kao naglašavanje prirodne ljepote. No taj koncept je u biti proizvoljan – jer tko zapravo određuje taj ideal ljepote? On je simulakrum, jer čak ni nedostižne ljepotice s naslovnica u stvarnosti ne izgledaju kao te ljepotice. Ipak, čak i pri punoj svijesti o nametnutim pravilima potrošačkog društva, često im se dobrovoljno, pa i s užitkom, pokoravam.

988DLS_Glenn_Close_001

Vizuali: internet, someecards, tumblr, tumblr, ja

Advertisements

10 Comments on “ON OTHER__ Pokaži mi svoje pravo lice”

  1. Zuba says:

    Ovo je tako zanimljiv i informativan post. hvala:)

  2. Lorna says:

    Moram pohvaliti cijeli tekst, a pogotovo uvod koji je tako dobar jer odmah privuče. Dala si nekoliko primjera, ali evo još jedan; Drakulićka je napisala roman “Kao da me nema” u kojem je mlada učiteljica iz Sarajeva završi u logoru gdje je siluju i zlostavljaju. Ono što je bitno, a odmah sam se tog sjetila kad sam čitala tvoje primjere, žene su sa sobom nosile dokumente, nakit i šminku. U istoimenom filmu je također prikazano, imaju masnu kosu, izmučene su u psihičkom i fizičkom smislu, ali ruž je na usnama.

    Koja je simbolika i ima li je uopće? Shvatila sam taj ruž kao neki protest, neki znak da i dalje postoje bez obzire na sve strahote koje im se događaju i koje gledaju oko sebe. Ne toliko želju da su same sebi lijepe, koliko želju da se pokažu kao jake i da nisu “pale”. Možda ih je i nešto drugo vodilo, ali ovako sam ja shvatila.

    I da sad na kraju komentiram i kraju… :D Šminkam se svakodnevno, a dobro je pitanje zašto. Sa 16 godina sam posezala za šminkom zbog manka samopouzdanja, a danas se šminkam jer uživam u tom. Ne volim se više kad imam šminku, ali volim taj ritual. Na čisto lice sama nešto “stavljam”, kreiram i popravljam, a kasnije sve skinem i opet sutra iznova. :D

    • rr0se says:

      Lorna, hvala ti na komentaru i pohvali, ali i na prijedlogu koji je sada definitivno pri vrhu moje reading liste :) Slažem se da je to svojevrsni znak protesta, ali vjerojatno i pokušaj održavanja sjećanja na vrijeme prije rata, na mir, dodir sa stvarnošću koju su živjele i žele živjeti. No moram prvo pročitati/pogledati pa možemo dalje nastaviti razgovor…
      A što se tog rituala tiče, ja ga isto volim. Čak više sam ritual (gdje je lice kao prazno platno, a onda ga pretvorim u remek-djelo ;) ) nego samo nošenje šminke koje mi je nekad prava gnjavaža (osobito maskara koja je svuda, samo ne na trepavicama).

      • Lorna says:

        Drago mi je. : ) Nadam se da će ti se svidjeti knjiga i/ili film. Meni je knjiga puno bolja jer Drakulićka rastura s opisima tijela i psihičkog stanja.

  3. duckalicious says:

    “Pa se pitam – a ni sama ne mogu sa 100% sigurnošću odgovoriti – za koga je uopće stavljam i što time uopće želim poručiti?”

    odlična tema! to isto se i ja ponekad pitam i nisam još prokužila u čemu je fora. možda ponajviše navika? stvarno ne znam, ali priznajem da se “sređena” (što kod mene znaći bar maskara, malo boje za obrve i nešto na usnama) često osjećam pouzdanije. hm… jel to zvuči pomalo glupo?

    • rr0se says:

      Ne zvuči glupo! I meni je ponekad potreban poticaj u obliku maskare ili ruža :), ali zašto… mislim da odgovor na to uključuje i naviku i potrebu za promjenom, želju da kreiramo vlastiti izgled onako kako smo ga zamislili (a ne kako nam je priroda dala). Ima li u tome i nešto od marketinškog uvjeravanja s početka teksta, kojem smo izložene od vrlo rane dobi? Sigurno, ali to definitivno nije jedini razlog.

  4. dust says:

    Svaki put kada pokusam da ostavim komentar na vasem blogu, suocim se sa cinjenicom da mi je maternji jezik toliko zakrzljao da mi sopstvene reci zvuce kao eho. Medjutim, vredi se potruditi, jer je post odlican.

    Ja volim sminku, ali mrzim prevarantsku kozmeticku industriju i laz koje nam serviraju ” magic in a plastic bottle”. Svaki dan se smikam i pokusavam da kao i ti, moja sminka izleda prirodno. Ma koliko se ubedjujem da je taj ritual deo ‘me-time” u kome izuzetno uzivam, ma koliko je kreativni momentat uzbudjujuci, moram priznati da ako sam slucajno saucena sa situacjom da se nadjem na javnom mestu bez mog javnog lica, osecam se cudno i golisavo, kao da nesto nije u redu sa mnom. Nerado priznajem, sminka jeste u velikom delu maska zato sto sluzi da prekrije moje istocno evropske podocnjake i izbrise neravnine i stare oziljke, makar i kada je u pitanju samo malena kap podloge i oblacic rumenila. Sluzi i da ulepsa, naravno, i istakne lepe stvari na mom licu, ali se pitam koji je znacaj tog osecaja golisavosti? Ponekad mislim da sminka pomaze mom osecaju dostojanstva i zelji da izbegnem kritiku zato sto mi lice nije idealno ili nisam dovoljno spavala. Maska, ne? Al, opet, ja sam slobodna, kreativna i samosvesna osoba, lepa u svakom slucaju, niko me ne sili ni nasta.

    Sumnjam da potpuno nemoguce doci do jasnog zakjucka iz razloga sto je ideal lepote, seksualnost, feminizam i kapitalizam koktel koji ubija, al je odlicana ideja zapoceti dijalog.

    • rr0se says:

      Ne bih rekla da ti je materinji jezik toliko zakržljao, mislim da se savršeno razumijemo :)
      I razumijem tvoj osjećaj “golišavosti” bez šminke, i ja imam takvih dana, osobito ako su popraćeni pitanjima “Jesi dobro, izgledaš nekako blijedo i bolesno” i “Tulumarilo se sinoć, ha?”, ili kad prođem pokraj reklame za neku kremu i slično pa shvatim da izgledam kao “Prije”, a ne “Poslije” ;) No mislim da nije uvijek lako oduprijeti se marketinškim pritiscima; prihvaćanje same sebe ponekad zahtijeva svojevrstan psihički trening. Tako da ni ja nemam konkretan odgovor, ali slažem se da je važno komunicirati o tome, pa ti hvala na tvom komentaru.

      • dust says:

        Mislim da me spasava cinjenica da sam toliko van lokalnih zargona i srkacenica, da mi je jezik jos uvek prilicno knjizevan:D.

        Mozda je maska prejaka rec i da izraz “zastita privatnost” boje opisuje tu ulogu sminke. Cak i kada je u pitanju polemika o celebrities i photoshop-u, dajem im (donekle) pravo zastite privatnosti. Seksualizacija je najopasnija u celoj prici mada sam sigurna da niko od nas ovde prisutnih me moze doprineti toj polemici sa sopstvenim iskustoum, bilo da je u pitanju odeca ili sminka.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s