INTERVIEW_O vezenju i modi, o ilustraciji i tradiciji

Ne znam gdje sam prvi put vidjela rad Izziyane Suhaimi, no sjećam se tog rada: juteno platno prošiveno crnim koncem, pomalo kaotičnog, nestrukturiranog izraza, kao otvorena dekonstrukcija čina šivanja. Ništa u toj priči nije bilo pretjerano lijepo, strukturirano, već je demonstracija ljepote bila obično, probodeno platno. Poput kakvog kirurškog šava, zazorno, ali traži gledanje.Njezin rad mi se učinio kao vrlo skroman, ali i vrlo moćan.

Istraživajući je detaljnije, saznala sam da živi u Singapuru, da se bavi modnom ilustracijom koja je poprilično drugačija od onog što sam prvi put vidjela. Tema njenog rada je kombinacija crteža – portreta imaginarnih djevojaka- koje naknadno “dorađuje” ornamentima, detaljima, modnim dodatcima, izvezujući papir, ne tkaninu. Njezin rad je pop, dopadljiv i ljubak, ali daje dobar uvid u vizualne inpute kojima smo okruženi. Njezina je primarna djelatnost vezenje i modna ilustracija, koje dosta uspješno i komercijalno balansira.   Konačno, njena vez-ilustracija našla se na naslovnici Taschenove Illustration Now! FASHION. Postavila sam Izziyani pet pitanja o vezenju,  ilustraciji, modi, identitetu – odgovore pročitajte u nastavku:

“Čin stvaranja šava, boda, balansira na tankoj liniji između “popravljanja” i “uništavanja”. Šivamo rane i obrezujemo višak, a naše ponizne ruke rade na pohabanim porubima i dotrajalim srcima.” (“The act of making a stitch walks the fine line between repairing and destroying. We stitch up wounds and cut remnants away, our nimble hands work on fraying seams and worn hearts. “)
Citat koji sam preuzela iz Izziyaninog rada “The world contained in a stitch” (i možda nemušto prevela) zapravo jako dobro sažima ideju vezenja, koju percipiram više kao kulturnu praksu, nego li puku dokolicu i dekoraciju. Vezenje je, povijesno gledajući, bila predominantno ženska domena, ženski rad. Nekako ga imam tendenciju promatrati kao vrlo tihu pobunu, gotovo kao kakav subverzivni čin probadanja iglom.
Kako se tvoj rad pozicionira prema ovoj “ženskoj” povijesti igle i konca?
onotherskinizzy1

Jedna od mnogo stvari koju volim kod vezenja je upravo to bogatstvo naslijeđa koje nosi u sebi. Igle su pronađene u gotovo svim civilizacijama, gotovo sve kulture imaju vlastite varijante vezenja: svoje tipove boda, svoje motive, vlastita značenja. I naravno, činjenica da se vještina i znanje vezenja prenosilo gotovo uvijek preko generacije na generaciju, s majke na kći…Naravno da se negdje morao upisati taj subverzivni element! Skrivene poruke, tajne molitve, arhivirani jezici. Medij koji istodobno djeluje vrlo prisno, sadrži određeni element neočekivanosti u sebi.
Moj rad je samo jedna nit u koncima vezenja, ali nadam se da barem malo pridonosi diskusiji i bogatstvu. Osobno, vezenje mi je izuzetno poetično, meditativno, svaki bod je hvatanje trenutka koji prolazi…mogla bih beskonačno pričati o tome.
Ipak, ne želim djelovati kritički kroz vezenje niti sam nikada razmišljala tako. Pokušavam koristiti medij kao subjekt te ispitati njegove potencijale kako bih prenijela određene ideje. Koristeći vezenje kao medij, teško je razlikovati vezenje kao subjekt od samog rada. Upravo zato što sam medij nosi toliko povijesnog, kulturološkog, sociološkog konteksta – on postaje sam dio poruke.

onotherskinizzy4

Kod vezenja primjećujem njegovu dualnu stranu: ono mirno, strogo i uredno lice i divlje, neočekivano, slučajno naličje. Imaš li ti svoje afinitete?

Svakako više volim ovu skrivenu stranu vezenja. Uvijek pokušavam naći načine kako je prikazati, a na kraju ta neočekivanost postaje mnogo zanimljivija i emotivnija.

Nabroji mi teme kojima se inspiriraš.
Predlošci, forme, sjene, svjetlo, čuđenje.

onotherskinizzy3

Singapur je na neki način zanimljivo mjesto u terminima balansiranja kohabitacije različitih rasa i identiteta. Kako se tvoje kulturno naslijeđe i identitet zrcali u tvom radu?

Ono što je zanimljivo kod odrastanja u Singapuru, jest činjenica da koliko je god moderan i globaliziran, istodobno čuva jasne veze s tradicijom i našim korijenjem. Ta kombinacija je moj identitet, pa pokušavam djelovati tako da uzimam medij koji je tradicionalan i kroz njega vizualno reflektiram svijet danas.
onotherskinizzy7

Moda gotovo uvijek prikazuje ženu kao objekt i koristi njeno tijelo kao određeno marketinško polje. Ti se baviš modnom ilustracijom, fokus stavljaš na ženska lica i prikaze. Kako vidiš svoju “modnu” ženu?

Čitava serija naziva “Friends to keep warm” zapravo je počela s mojim zanimanjem za određenu odjeću ili dizajn, osobito onaj koji je iznimno kompleksan, narativan i pun čuđenja. Na neki način sam htjela biti dio te priče. Portrete koje crtam pokušavam prikazati na što “čudnovatiji” ili “misteriozniji” način, a velika većina mojih referenci vadi se s obilja slika s interneta: onih iz svijeta mode ili s Tumblra. Zapravo pokušavam sama shvatiti što je u tim slikama toliko privlačno mladim djevojkama danas. Osobno, mislim da su slike tih djevojaka slike svijeta danas.

oosizz

Advertisements


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s