I.D. _ vanchaaa

oos_vanchaaa id_1

Zašto pišem(o)?

_ Ne znam. Volim nekad stvoriti nešto lijepo. Ili to barem prenijeti. Nisam nikad bila od puno riječi, iako se zna desiti da me ponese trenutak (ili glazba, film, arhitektura, neki komadić umjetnosti, pa tako i moda). Upravo to nekako je i okidač za potrebom korištenja riječi u bilo kojem virtualnom ili javnom prostoru. Pisanje nije moj primarni oblik izražavanja, odavno je to crtež, u kojem je uvijek vidljiva vlastita ‘ruka’ i emocija (izuzev onog postproduciranog koji je neophodno dio moje buduće struke). U pisanju nemam sposobnost stvoriti nešto iz ničeg, kao što mi to crtež omogućuje, ali nastojim se probiti do biti i prenijeti misao. Uz spontanost greške su neizostavne. Prihvaćam ih i učim raditi na njima.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?

_ Druga koža mi je opna i zaštita. Najčešće je crna. Crna je ambivalentna, prelazi u minimalnu i maksimalnu krajnost. Vodim se prije svega za citatom:
‘Black is modest and arrogant at the same time. Black is lazy and easy – but mysterious. But above all black says this: I don’t bother you – don’t bother me.’ – YY

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?

_ Moje poimanje konzumiranja (mode) i odnos prema materijalnom. I dalje ne volim baš to što se jako emotivno vežem za stvari, koje za mene imaju vrijednost memorije, ali ne mogu to izbjeći. Međutim, više nemam potrebu posegnuti za novim, premda sam svjesna da ono što nosim ima određeno trajanje i s vremenom će se trebati zamijeniti. Ne veseli me to baš. Kod odijevanja mi, kao i u prostoru življenja, teško padaju promjene – kao i kod ‘habitusa’, tako i sam ‘body habitus’ – odjevni predmeti kao dio svakodnevice, predmeti u kojima živim, koji su mi zaštita – za mene mora imati nekakvu stalnost, trajnost, sigurnost… Svaka promjena je i promjena energije, pa često u mom slučaju iziskuje dugotrajnu prilagodbu.

oos_vanchaaa id_2

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko može birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?

_ Ono što najviše cijenim (i čemu se nastojim približiti) jest osjećaj da je druga koža prirodna, nenametljiva i u skladu s onim iznutra. Da se vidi vlastita ‘ruka’. Vremenski intervali u kojima se mijenja nešto što je u jednom trenutku sveprisutno, pa se nakon pretjeranog konzumiranja ponovno vrati ili ne vrati, posve su mi nebitni.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?

_ Promjenjiv. Varira jako, ovisno o psihološkim i fizičkim promjenama, odnosno o njihovom intenzitetu i ravnoteži. Svjesna sam da je sve stvar percepcije, a ponajviše to kako vidimo i prihvaćamo sami sebe. Imam faze kada se volim i ne volim. To raste i pada, u posljednje vrijeme u sinusoidama. Radim i na tome.

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?

_ Svi interesi, znanja i iskustva (kakva god ona bila) sigurno utječu na percepciju. Ako govorimo o modi, ne mora to nužno biti samo estetsko iskustvo, već na svim razinama, pa mi je teško staviti prst na nešto što povezuje moje promišljanje o arhitekturi i modi, filmu i modi, glazbi i modi… No interdisciplinarnost u promišljanju svakako je prisutna.

oos_vanchaaa id_3

Advertisements

I.D. _ try1on

onotherskin_try1onID

| foto: Matija Kralj, 2011. |

Zašto pišem(o)?
_ Pišem zato što sam se jeziku oduvijek divila i osjećala neki oblik strahopoštovanja prema njemu. Pišem zato što mi je izazovno pokušavati ideje artikulirati jezikom, a ne nekim drugim medijem (možda zato što druge medije ne osjećam toliko ‘svojima’). Pišem zato što ponekad volim kad se ‘mučim’ tražeći najprikladnije riječi i zato što ih, na koncu konca, volim, ma koliko ponekad krute ili neprecizne bile. Volim se igrati s njima, pokušavati starim izrazima reći nešto novo. Naposljetku, pišem jer je jezik svakodnevno s nama i jer vjerujem da je to alat kojim se također mogu izvrtati konvencije. O odijevanju na ovom blogu pišem pak jer su mi važni procesi neprestanih malih borbi koje vodim sama sa sobom svaki put kad pišem tekst za post. Izlaganje, ogoljavanje neke svoje intime – kako ono na fotografijama, tako i ovo tekstualno – nije jednostavno. Ipak, pokušavam stalno biti svjesna toga da je ovaj blog virtualni prostor reprezentacije (u maločas spomenutom smislu izloženosti, predstavljanja), a ne prostor reprezentativnosti, imajući pritom na umu pitanje koje je divno artikulirao Roland Barthes: “kako jezik (ovaj ili onaj) profilira stvarnost i što od te stvarnosti profilira?”.

 Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?

_ ‘Druga koža’ je ona koja uspješno pomiruje moje “društveno ja”, koje je mnogo ‘opterećenije’ (ili možda bolje rečeno – svjesnije) svoje pojavnosti, i moje “privatno ja”, koje se osjeća dobro jer mu je ugodno, a ne zbog odjeće koju nosi.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?
_ Mislim da se mijena u onome što nosim nije dogodila zbog toga što sam promijenila pristup odjeći, već zbog spontanog i nezadrživog procesa odrastanja. Promijenila sam s godinama mnoge stavove – neke učvrstila, neke stekla, neke izmijenila – pa tako i razmišljanja o tome što mi je (na osobnoj i na društvenoj razini) lijepo i zanimljivo kod odjeće. S druge strane, otkad sam odijevanje također počela promatrati kao društvenu stvar vrijednu promišljanja, interpretacije i kritičkog osvrta, promijenio se način razmišljanja i o odjeći samoj. Politika nije nešto što se događa u zgradama Vlade i Sabora ili se prenosi u večernjim terminima Dnevnika, već ona živi svakodnevno s nama u najrazličitijim mogućim oblicima, a jedan od njih je, naravno, i odijevanje, podržavanje ili odbacivanje određenih odjevnih konvencija i stereotipa, ukratko čitava kultura odijevanja i modna industrija.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko može birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?
_ Čini mi se da su obje ove tendencije, ako ih promatramo u kontekstu Zapada, u službi marketinške propagande. Vjerujem da se sve moje granice ne odnose na pojavnost odjevnih predmeta, već na njihovu društvenu i ekonomsku ulogu. Simbolička vrijednost koju pojedini predmeti imaju, pa i svi oblici rada koji stoje iza njih, često je mnogo opasnija od stvarne cijene koju netko za neki odjevni predmet plati.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?
_ Nije jednostavno razlučiti što je (koji je i kakav) moj odnos prema vlastitom tijelu, a što je u tome rezultat (svjesnog ili nesvjesnog) prihvaćanja, ili pak namjernog odbacivanja konvencija. Međutim, obje ove taktike društveno su, ali i politički uvjetovane. Tijelo je prvi medij koji će prenijeti poruku o našem identitetu, ali istovremeno na taj način i locirati naše mjesto u društvu. Svijest o toj činjenici pruža ipak nebrojene mogućnosti za igru “otporom dominantnim principima ili njihovim subvertiranjem” (Michel Foucault).

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?
_ Sva znanja koja imam pokušavam sagledati kao alate koji dovode ili mogu dovesti do novih znanja, pa se, u skladu s time, i moji matični interesi mijenjaju i šire. Međutim, ono što me zanima kod mode, zanima me i kod svih drugih fenomena: tko i s kojim razlozima kreira dominantne stavove o lijepom, privlačnom i poželjnom, koji je stvarni uzrok toga da se moda promatra kao apolitična stvar, površna i marginalna, od ne prevelikog interesa za javnost (premda je modna industrija jedna od dominantnijih danas), te kako se sve to odražava na naše svakodnevno iskustvo.


I.D. _ rr0se

chewbacca

Zašto pišem(o)?
_ Ponekad pogledam neki film, pročitam neku knjigu ili posjetim neku izložbu koju smatram divnom ili užasnom i danima mi se vrti po glavi. Preispitujem vlastite stavove koje uzimam zdravo za gotovo i želim svoje dojmove (i eventualne zaključke) s nekim podijeliti. No od ideje ili inspiracije do samog teksta dug je put pisanja. Više brisanja nego pisanja. Pisanje je svojevrsno razgolićivanje i u samom činu ima nešto egzibicionistički. Vjerojatno zbog tog osjećaja mi je svako škrabanje i tipkanje popraćeno danima oklijevanja, a rezultat često nije zadovoljavajući, no to me motivira da pokušam biti bolja.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?
_ Crno, bijelo, rijetko u boji.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?
_ Kad sam bila mala, obožavala sam izbaciti svu robu iz ormara na pod i plivati u njoj. Danas imam manje stvari. A i manje eksperimentiram, većina stvari u mom ormaru nalikuje jedna drugoj. Ali više pazim na materijale, krojeve i kvalitetu izvedbe.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko moze birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?
_ Iz odgovora na prethodno pitanje dalo bi se zaključiti da samoj sebi postavljam puno granica, no one su se zapravo pojavile iz potrebe za praktičnošću – tako je bicikl je presudio nekim „pencil“ suknjama, a pješačenje visokim petama. A granice drugima? Gotovo ih i nema.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?
_ OK smo si. Mislim da sam napokon srasla sa svojim tijelom. Samo da ono ne raste dalje neovisno o meni :)

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?
_ Interdisciplinarnost je neizbježna; moda/stil/odjeća ne može se promatrati izvan konteksta u kojem nastaje i izvan vremena, koliko god „bezvremenska“ bila.


I.D. _ ptrkrl

onotherskin05137354

| autoportret |

Zašto pišem(o)?

_ Zato što to nikad nisam voljela. Zato što pisanjem pomičem granice vlastite ‘comfort’ zone. Možda se radi o starim kompleksima vezanim uz pismeno izražavanje, možda su u pravu oni koji tvrde da je pisanje stvar vježbe i da se može naučiti. Ne’am pojma. Dok ne skužim, OOS_ će biti moje igralište.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?

_ Fascinacija ukrasima za kosu traje od najranijih dana. Imala sam faze kad sam bila uvjerena da bih imala krizu identiteta u slučaju da svijetom hodam gologlava. Osim toga, crno, plavo i flatforme. Oduvijek i zauvijek.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?

_ Meni je odijevanje još u vrtiću bilo vrijedno pažnje. Promjene su se uvijek događale postepeno, kao nadogradnja na ono već postojeće. Možda najbitnija promjena jest to da sam se prestala oblačiti da bih drugima bila privlačna. Ključni faktor je bio moj čovjek, kojem je sva moja odjeća ili grozna ili groteskna. Nisam se htjela prilagoditi i promijeniti, štoviše to me je u potpunosti oslobodilo. Trenutno su mi jako zanimljivi principi ‘slow fashion’ pokreta i kompleksniji odjevni komadi koji se mogu isfurati na više načina, tako da kad putujem, ne moram sama sebi bit dosadna izgledajući svaki dan jednako.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko moze birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?

_ Prvi odgovor je bio, nemam granice u odijevanju ili ih barem nisam svjesna. Ali to nije istina. Poštujem kulturu ili okruženje u kojem se nalazim (npr. faks ili crkva) i neću inzistirati na nečemu što bi se moglo smatrati neprimjerenim. Po Bliskom istoku sam hodala pokrivena od glave do pete na temperaturama od 30+. Bio je dobar osjećaj vratiti se doma i obući kratku suknju na gole noge. Sloboda da nosim što želim, kad želim, na način na koji želim, je nešto što sam uzimala zdravo za gotovo. Kod drugih su mi bitne dvije stvari- da drže do osobne higijene i da nemaju hrane po sebi. Sve ostalo prolazi. Kad sam upoznala svog čovjeka, nosio je floral kompletić s kratkim hlačama, prugaste čarape na japanke, tirkiznu koraljnu ogrlicu, plišanog psa kao torbicu okačenog oko vrata i narančastu kapu.

blueprint5223

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?

_ Prošla sam put od čistog prezira prema svim dijelovima svog tijela, posebno kose (al’ o identifikaciji s kosom nekom drugom prilikom) do prihvaćanja svoje kože. Ne usudim se izjaviti da se u potpunosti volim, jer bih u tom slučaju redovito vježbala. Moram srediti otpor koji imam u glavi.

Sve je počelo maltretiranjem u osnovnoj. Osim ponekog udarca, kontantno sam bila izložena prijetnjama od ‘izbijanja zubi’. Rijetko sam se javljala za riječ, jer nisam htjela skretati pozornost na svoje čudne prste. Bila sam neopisivo nesigurna. Na početku srednje sam se zaljubila, što je u kombinaciji s bezuvjetnim prihvaćanjem ostavilo trajne pozitivne tragove na percepciji same sebe, ali… Istovremeno sam intenzivno konzumirala ženske časopise i reklamne poruke koje su promovirali, što je rezultiralo prijavom na program reformulacije tijela i mršavljenje, vrijedan par tisuća kuna. U ranim dvadesetim dobila sam dijagnozu autoimune bolesti i to mi je okrenulo život naopako i promijenilo prioritete. Ironično je da sam tek nedavno iz zdravstvenih razloga promijenila prehranu iz ‘junk vegetarian’ u zdraviju verziju, te pala na kilažu kojoj sam težila od svoje 15.te. Samo kaj mi te brojke sad uopće nisu bitne.

Šetanje po različitim geografskim duljinama i širinama potaknulo me na razmišljanja kako je sve relativno, prvenstveno ideja ljepote.

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?

_ Kada sam intenzivno u nekoj priči, imam potrebu kanalizirati to na neki način. U Aziji sam kupovala autohtoni nakit ili tekstil u svakoj zemlji koju sam posjetila i maštala o tome kako bi bilo divno spojiti sve svoje struke i interese te putovati svijetom. Ne znam koliko će se sve to što mi se događa u glavi odraziti na pisanje, iako ću nastojati raditi na tome, na stilu oblačenja sigurno hoće. Stay tuned. ;)


I.D. _ petriza

krk copy

Zašto pišem(o)?
_ Zato što je to jedino što znam. Ne znam ni vozit auto, bicikl, rolšue, ne znam crtat, šivat, pjevat, svirat. Kuhat onako. Pa rekoh, bolje da pišem nego da pričam. Za druge ne znam.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?
_ Druga koža ovisi o prilici.  Nekad treba biti pantera, nekad žirafa, nekad paun. Druga koža je ona u kojoj koincidiraš kontekstu, a ipak nisi konformist.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?
_ Priče su mi uvijek  bile nekako zanimljive od odijevanja samog, pa sam shvatila da bih ih mogla ubaciti u odijevanje. Ne nastaju priče iz odijevanja, već odijevanje iz priča. Dakle, promijenila sam rečenice. Ako ne stvoriš priču oko onoga što nosiš, onda je to samo roba.

kiklja copy

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko moze birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?
_ Odjeća je tu da netko od nje na kraju (dobro) zaradi i da se netko s njom dobro zabavi. Tako da, sve je to dio industrije, kao i kritički pokušaji. Granice su tamo gdje cijena predstavlja polovicu nečije plaće. Budi svjestan da što god kupuješ, hraniš industriju. Ne pozivam na bojkot kupovine, ali barem na svjesnost toga.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?
_ I’m pretty sure there’s a lot more to life than being really, really, ridiculously good looking. And I plan on finding out what that is. (Derek Zoolander)

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?
_ Na fenomenološkoj razini, moda iliti fešn je zapravo jedna sjajna stvar. Ona je metafora vremena u kojem živimo, a  ono  je brzo, promjenjivo, demokratično (barem na privid), rascjepkano, ne zagovara velike istine…Blogovi i blogeri su tu dokazali svoju moć i mogućnost transformacije i poigravanja, dekonstruiranja mode i industrije i sustava. Sve dok se moda ne krene igrati s nama, na zdravom smo drumu.

planina copy


I.D. _ lalalua

onotherskin_irjasipus

 | foto: Irja Šipuš |

Zašto pišem(o)?
_ O modi pišem jer se želim boriti protiv sveprisutnih stereotipa o njenoj trivijalnosti. Istovremeno moda mi je iznimno inspirativna kao polje istraživanja, jer mi otvara nove uvide u pojedine društvene i kulturne fenomene. U Hrvatskoj kronično nedostaje kvalitetnih tekstova o modi pa me to motivira da radim na tekstovima koje bih i sama voljela češće vidjeti u domaćim medijima.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?
_ Neopipljiva opna koju osjećam ali ju teško verbaliziram.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?
_ Interes za modu prvo se pojavio kroz promišljanje samih odjevnih predmeta (krojenje i šivanje s mamom), a onda sam za vrijeme studija počela spontano sagledavati modu iz perspektive kulturne antropologije, sociologije, vizualnih studija, feminističkih studija  i sl. Intenzivno čitanje i pisanje o modi često ima kontraefekt pa sve manje pažnje posvećujem odjeći u vlastitom ormaru.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko može birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?
_ Uronjenost u svijet mode izoštrava kritički aparat i to se prvenstveno manifestira u percipiranju i reagiranju na vizualni sadržaj. No, moda je jedan kontradiktoran i ambivalentan sustav, a često mi se čini da je u skladu s tim i moj stav modeliran na nepredvidljivi način.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?
_ Razumijevanje i prihvaćanje vlastitog tijela je jedan nedovršeni i neuhvatljivi proces koji se razvija u neočekivanim smjerovima gotovo svakodnevno.

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?
_ Za mene je prijelomna točka u istraživanju mode bila knjiga Fashion at the Edge Caroline Evans. Autorica je savršeno pokazala kako izgleda interdisciplinarno modno pismo stavljajući jednaki naglasak na teoretska promišljanja mode,  ali i na analizu bogatog vizualnog materijala. Na tom tragu nastojim i sama pisati o modi.


I.D. _ black1888

black1888

Zašto pišem(o)?
_ Započelo je s forumom i objašnjavanjem vlastitih stavova o rodu, spolu; njihovom odnosu i manifestiranju na odjeći. To je bio uvod za objašnjavanje pojmova poput transrodnosti i cross-dressinga. S vremenom se razvilo u ovo danas; a razlog je isti: želja za poticanje na promišljanje, dijalog.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?
_ Za sad je to crna boja.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?
_ Rekao bih moj odnos prema širokim odjevnim predmetima. U samim počecima samostalnog kupovanja odjeće, najširi predmet su vjerojatno bile hlače jedan broj prevelike. No, nakon oslobođenja od straha kupnje SHS robe shvatio sam da mi veličina nije uvjet. Više se fokusiram na boje i materijale.

Svakako je tu i zanemarivanje društveno pripisanih standarda oko ‘muške’ i ‘ženske’ odjeće.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko moze birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?
_ Granice svakako nisu apsolutne. One su—ili bi trebale biti—individualne. Iako zaista svatko može odjenuti svaki komad odjeće, ne treba zanemariti i ulogu društva u stvaranju modnih konvencija i implikacija istih. Tek u onom trenutku kada postanemo svjesni cjelokupnog procesa demokratizacije moguće je govoriti o okvirnim granicama između slobodno odabranog trendy outfita i isto tako slobodno odabranog outfita čije promišljanje u nekoj mjeri zalazi dublje u cijeli proces. Naravno, bez implikacija o generalnoj vrijednosti ijednog od dvoje; oni su tu više kao primjer.

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?
_ Široka odjeća omogućila mi je sagledavanje tijela iz druge perspektive. Više se nužno ne ograničujem na strogu formu svog tijela, nego dopuštam da odjeća bude ta koje će oblikovati mene.

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?
_ Moda je moj matični interes. Smatram da nužno podrazumijeva druge znanosti (u širem smislu); od sociologije, povijesti, pa i do matematike (kao mog bivšeg područja studiranja). Svaki od njih u svojoj domeni modi dodaje jednu novu dimenziju i izdiže ju iz puke estetizacije, konzumerizma, pa i nasilja.