OUTFIT_0214

ONOTHERSKIN1_5438

ONOTHERSKIN2_5457

ONOTHERSKIN3_5453

| kapa: Arrogant Cat | haljina: Cheap Monday | skinice: Amadeus | cipele: Cheap Monday |

ONOTHERSKIN4_5495

ONOTHERSKIN5_5482

ONOTHERSKIN6_5511

| kapa: Arrogant Cat | haljina: Cheap Monday | vesta: SHS+diy | skinice: Amadeus | cipele: Cheap Monday |

ONOTHERSKIN7_5514

ONOTHERSKIN8_5538

ONOTHERSKIN9_5531

| kapa: Arrogant Cat | haljina: Cheap Monday | skinice: Amadeus | cipele: Dr. Martens second hand |

Tri outfita s tri zajednička elementa koji se ponavljaju. Uši, haljina i skinice plus dva para cipela i jedna diy vesta napravljena od dvije, kupljene u second hand shopu na akciji sve po 5 kuna. Mračne uniforme za par sumornih dana provedenih na putu početkom veljače. Težak život. Sintagma koju često koristim kao ironiju ili istinu. Prosječno zainteresiran promatrač neće preispitivati iluziju.

Snimljeno isti dan na istom mjestu. Opcija fotkanja u realnom vremenu, svaki dan na istom mjestu u isto vrijeme, imala je preveliku primjesu rutine. Nedostajao je efekt iznenadjenja, neizvjesnosti, kaosa i drame. Falio je vjetar.

ONOTHERSKIN0214


OUTFIT_ 220214

DSC04862cb

| kapa: Arrogant Cat | dolčevita: SHS | suknja: CDG X H&M via ebay | foto: Maja Ali |

Slojevi tila, koje sam si sašila za rođendan, tu istu večer sam spalila i poderala. Roba koja se nađe na ‘to do’ hrpi, čeka mjesecima da me ulovi pravi trenutak za dosadne, sitne krojačke popravke. Večer prije putovanja u Beograd odvojila sam ravno minutu da rješim problem i čini mi se kao da se od tada nismo puno razdvajali.

 

DSC04898

| jakna: Zara second hand | vesta: diy | suknja: CDG X H&M via ebay |čizme: Dr. Martens second hand | torba: Tamara Bombardelli | foto: Maja Ali |

 

DSC04879

| bodi: MMM X H&M | hlače: second hand <3 |

 

onotherskin_5736

| vesta: diy | traperice: second hand | cipele: Creepers Underground |

 

onotherskin5835-2

| jakna: MMM X H&M | vesta: diy | traperice: second hand | cipele: Creepers Underground |

 

onotherskin4444

| vesta: Hrelić | suknja: H&M |

 

IMG_5779

| kaput: Naf Naf | rozi kaput: vintage <3 | tajice: Oh my love | cipele: Irregular choice| ruz: Lime crime Chinchilla |

 

IMG_5800


I.D. _ ptrkrl

onotherskin05137354

| autoportret |

Zašto pišem(o)?

_ Zato što to nikad nisam voljela. Zato što pisanjem pomičem granice vlastite ‘comfort’ zone. Možda se radi o starim kompleksima vezanim uz pismeno izražavanje, možda su u pravu oni koji tvrde da je pisanje stvar vježbe i da se može naučiti. Ne’am pojma. Dok ne skužim, OOS_ će biti moje igralište.

Što je tvoja “druga koža”? U čemu se osjećaš najugodnije?

_ Fascinacija ukrasima za kosu traje od najranijih dana. Imala sam faze kad sam bila uvjerena da bih imala krizu identiteta u slučaju da svijetom hodam gologlava. Osim toga, crno, plavo i flatforme. Oduvijek i zauvijek.

Što se s vremenom – otkada si počeo/počela razmišljati o odijevanju kao o nečem vrijednom pažnje – najviše promjenilo u onome što nosiš?

_ Meni je odijevanje još u vrtiću bilo vrijedno pažnje. Promjene su se uvijek događale postepeno, kao nadogradnja na ono već postojeće. Možda najbitnija promjena jest to da sam se prestala oblačiti da bih drugima bila privlačna. Ključni faktor je bio moj čovjek, kojem je sva moja odjeća ili grozna ili groteskna. Nisam se htjela prilagoditi i promijeniti, štoviše to me je u potpunosti oslobodilo. Trenutno su mi jako zanimljivi principi ‘slow fashion’ pokreta i kompleksniji odjevni komadi koji se mogu isfurati na više načina, tako da kad putujem, ne moram sama sebi bit dosadna izgledajući svaki dan jednako.

S jedne nas strane mainstream mediji bombardiraju pravilima odijevanja, sezonskim trendovima i ‘zabranama’. S druge, postoji niz kritičkih pokušaja da se odijevanje (a onda i moda) demokratizira, podsjeti ljude da je odjeća tu zbog nas, i da svatko moze birati štogod želi dok god se u tome dobro osjeća. Gdje su tvoje privatne granice, i gdje ih, u teoriji, u svojoj glavi postavljaš drugima?

_ Prvi odgovor je bio, nemam granice u odijevanju ili ih barem nisam svjesna. Ali to nije istina. Poštujem kulturu ili okruženje u kojem se nalazim (npr. faks ili crkva) i neću inzistirati na nečemu što bi se moglo smatrati neprimjerenim. Po Bliskom istoku sam hodala pokrivena od glave do pete na temperaturama od 30+. Bio je dobar osjećaj vratiti se doma i obući kratku suknju na gole noge. Sloboda da nosim što želim, kad želim, na način na koji želim, je nešto što sam uzimala zdravo za gotovo. Kod drugih su mi bitne dvije stvari- da drže do osobne higijene i da nemaju hrane po sebi. Sve ostalo prolazi. Kad sam upoznala svog čovjeka, nosio je floral kompletić s kratkim hlačama, prugaste čarape na japanke, tirkiznu koraljnu ogrlicu, plišanog psa kao torbicu okačenog oko vrata i narančastu kapu.

blueprint5223

OOS zagovara prihvaćanje različitosti i prije svega samog sebe, kakav je tvoj odnos prema tvom tijelu?

_ Prošla sam put od čistog prezira prema svim dijelovima svog tijela, posebno kose (al’ o identifikaciji s kosom nekom drugom prilikom) do prihvaćanja svoje kože. Ne usudim se izjaviti da se u potpunosti volim, jer bih u tom slučaju redovito vježbala. Moram srediti otpor koji imam u glavi.

Sve je počelo maltretiranjem u osnovnoj. Osim ponekog udarca, kontantno sam bila izložena prijetnjama od ‘izbijanja zubi’. Rijetko sam se javljala za riječ, jer nisam htjela skretati pozornost na svoje čudne prste. Bila sam neopisivo nesigurna. Na početku srednje sam se zaljubila, što je u kombinaciji s bezuvjetnim prihvaćanjem ostavilo trajne pozitivne tragove na percepciji same sebe, ali… Istovremeno sam intenzivno konzumirala ženske časopise i reklamne poruke koje su promovirali, što je rezultiralo prijavom na program reformulacije tijela i mršavljenje, vrijedan par tisuća kuna. U ranim dvadesetim dobila sam dijagnozu autoimune bolesti i to mi je okrenulo život naopako i promijenilo prioritete. Ironično je da sam tek nedavno iz zdravstvenih razloga promijenila prehranu iz ‘junk vegetarian’ u zdraviju verziju, te pala na kilažu kojoj sam težila od svoje 15.te. Samo kaj mi te brojke sad uopće nisu bitne.

Šetanje po različitim geografskim duljinama i širinama potaknulo me na razmišljanja kako je sve relativno, prvenstveno ideja ljepote.

Da li se, kako i zašto tvoji matični interesi manifestiraju na polju odijevanja i mode? Drugim riječima, kako oni mogu doprinijeti razvoju i proširivanju (tematskom, diskurzivnom) pisanja o modi?

_ Kada sam intenzivno u nekoj priči, imam potrebu kanalizirati to na neki način. U Aziji sam kupovala autohtoni nakit ili tekstil u svakoj zemlji koju sam posjetila i maštala o tome kako bi bilo divno spojiti sve svoje struke i interese te putovati svijetom. Ne znam koliko će se sve to što mi se događa u glavi odraziti na pisanje, iako ću nastojati raditi na tome, na stilu oblačenja sigurno hoće. Stay tuned. ;)


OUTFIT_2013

onotherskin2545

nije fotkano u realnom vremenu, ali nije ni bitno. ovo su kombinacije u kojima sam ušla i izašla iz 2013.

želim vam genijalnu 2014.

lansirajte odjeb strahovima i uživajte u roller coasteru ;)

onotherskin2526


D.I.Y._ Stari sakoi u novom ruhu

Malo smo zanemarili DIY kategoriju pa sam odlučila pofotkat outfite sa sakoima koje sam nabavila na Hreliću ili u SHS-u te na njima napravila neke sitne preinake. Primjeri su jednostavni, brzi i ne zahtijevaju spretnost s ručnim radom ni znanje šivanja pa se nadam da će poslužiti kao inspiracija onima koji iz ekonomskih, etičkih ili nekih trećih razloga ne žele kupovati novu odjeću ili nemaju ideju kako stare komade učiniti ponovo zanimljivima.

 

onotherskinIMG_2392

Ovaj sako je bio savršen po svim meni bitnim detaljima, osim što sam se sa smeđim gumbima osjećala kao šumarica. Skinula sam gumbe i umjesto njih iskoristila ziherice. Dio oko vrata je moguće ljepše namjestiti, ali zbog prijetnje nestanka svjetla, nisam imala vremena pozabaviti se s tim detaljem malo bolje. Već ste ga vidjeli u kombinaciji s crnim zihericama ovdje.

 

onotherskin2338

Ovaj sako sam kupila u splitskom SHS-u, donijela s kemijskog čišćenja i tek onda shvatila da je tkanina kod gumbiju oštećena i da su se stvorile rupice. Skinula sam gumbe i cijelom duljinom stavila (samoljepljivu) čičak traku. Dodatan plus ovog rješenja je to što se sako može zakopčavati prema potrebi, cijelom duljinom ili samo djelomično.

 

onotherskinIMG_2409

Ovo je još jedan ulov s Hrelića. U originalnom izdanju je imao puno dekoracija pa čak i ‘corsage’. U potpunosti sam ga lišila svih ukrasa te sam donji dio  ostavila nezavršen tako da konci mogu padati.

 

onotherskinIMG_2351

Ovo je prvi sako koji sam ikad kupila i nenamjerno uništila. Šivanjem šljokica pokušala sam popraviti dojam i spasiti stvar, ali na moju veliku žalost uopće ga ne nosim. Mislim da je došlo vrijeme za neku novu intervenciju, kojom ću ga vratiti u život.

 

onotherskinIMG_2378

I šećer na kraju. Moj najdraži sako iz ove selekcije. Vrlo kvalitetne izrade, savršene boje i muškog kroja. Taj zadnji detalj je onemogućio sve moje ideje o smišljanju nekog načina da ga zakopčam. Skinula sam ružne, zlatne gumbe i naljepila čičak traku. Tip: kad koristite čičak traku kao dekoraciju, birajte onu mekanu stranu, jer će vam se u suprotnom ljepiti na sve živo.


INSTA_ Muž vs. peder

1452516_1460620900744949_1044219310_n

Jednom davno, prije nekih 100 godina brak je bio pojam za jednu potpuno drugačiju zajednicu od one koju brak simbolizira danas u 21. stoljeću. Žene nisu imale pravo glasa, nisu imale pravo same birati svog supružnika, osim onih rođenih u malo naprednijim sredinama, koje su trebale ‘samo’ roditeljski pristanak. Popularan je bio običaj zvan ‘hoditi po pitanju’ gdje je udavača obilazila rodbinu, a u nekim mjestima i sve mještane te ih ispitivala slažu li se s njenom odlukom oko budućeg muža. Ukoliko bi većina odgovorila negativno, djevojka je razvrgnula zaruke. U okolici Zagreba cure su se tradicionalno udavale od 15. godine. Ukoliko se ne bi udale do 20. dobile bi etiketu ‘stara dekla’. Žene rođene u siromašnim obiteljima su se teško udavale, jer je smisao braka bio u imovinskoj koristi. Na Pagu su roditelji prilikom prosidbe s velikim pretjerivanjem nabrajali negativne osobine djevojke, na što je mladoženja odgovarao da će ju on naučiti pameti te je djevojku pritom pljusnuo, lupio šakom ili nogom. U okolici Siska nakon muževe smrti, žena tj. udovica nije imala pravo ostati u zadružnoj kući, jer nije imala pravo nasljeđivanja. Za razliku od njene djece.

O tempora, o mores.

onotherskin12207

Jednog lijepog proljetnog popodneva 2009. moj čovjek i ja, sjedili smo na pivi i zaključili da bi se mogli oženiti. To je bio naš 2. dejt.  Odrastajući i promatrajući brakove oko sebe, nije mi bilo jasno zašto bi se itko ikada svojevoljno ubračio. Bila sam uvjerena da se nikada neću udavati. Nikada. A onda sam se zaljubila. Naša okolina, obitelj i prijatelji, uz rijetke iznimke, nisu bili puni razumijevanja i podrške. Tih par mjeseci prije nego sam rekla ‘da’ mi je iz navedenih razloga ostalo u sjećanju kao jedno od najtužnijih razdoblja ikad. Ipak, usprkos svemu i svima imali smo pravo odlučiti sami za sebe i nositi se s posljedicama naših odluka.

family

1.12.2013. će ostati zabilježen kao povijesan dan. Dan na kojem će većina ljudi odlučiti o pravu jedne manjine. Dan koji će na neki način zapečatiti sudbine mnogih ljudi. Neki od njih su premladi da bi uopće razmišljali o braku, ali su dovoljno stari da se bore za svoje pravo na izbor. ON OTHER SKIN_ je protiv bilo koje vrste diskriminacije. ON OTHER SKIN_ se zalaže za pravo na izbor. Izađite na referendum.

onotherskin42234


TRAVEL_ Cruising UK: Greetings from Tate

onotherskin10558

onotherskin21834

onotherskin31589

onotherskin50541

onotherskin41842

onotherskin50862

onotherskin301168

onotherskin61844