MALE FASHION_Suvišnost rȍda

Ili, kako to časopis Dazed & Confused  pita u naslovu: “Is fashion over gender?

01cc Yannis Vlamos / InDigital | GoRunway

S radom J. W. Andersona susreo sam se prvi put kroz njegovu jesensku kolekciju za 2013. godinu. Sjećam se da mi je ptrkrl poslala jednu fotku s revije koja mi je bila genijalna na nekoliko razina, a moja oduševljenost intenzivirala se s posljednjom muškom kolekcijom. Ili, da budem precizniji, “muškom”. Opsjednutost klasifikacijama ionako je karakteristika modne industrije. (Mala digresija: vrhunac te opsjednutosti bila je razdioba inače uniseks kolekcije Rad Houranija na mušku i žensku, a kriterij je bio spol modela koji je nosio tu istu uniseks odjeću.)

02cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Jedna od razina, koja je i istaknutija u najnovijoj kolekciji jest odsustvo odjeće koju bi stereotipno automatski kategorizirali kao žensku zbog odsustva muškog ekvivalenta. Top, na primjer, ili haljina. (Ali ne i suknja, jer imamo kilt suknje i ne-kilt suknje).

Započnimo s hlačama. Svih 39 modela nosi uglavnom crne hlače, uz par obojenih iznimaka s uzorcima. Gornja odjeća uključuje košulje, sakoe/kapute s par manje klasičnih odjevnih predmeta poput geometrijske tunike ili nekih vrsta pelerine. Zvuči li vam ovo kao neka groundbreaking kolekcija koja ruši sve manifestacije rodnih obilježja? Vjerojatno i ne, ali vrag je u detaljima.

cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

U prošloj kolekciji detalji su bili volani, u ovoj su još bolje skriveni; odnosno zbog ne-direktne reference na karakteristični ženski ukras (volane), u prvi plan dolaze suptilnije odrednice. Sve hlače rezane su malo iznad gležnja, a one najkraće ne prelaze pola dužine između gležnja i lista. Skraćivanjem hlača dodatno su se naglasile platforme na cipelama. Inspirirane disco scenom 70-ih, ni njih ne možemo svrstati u strogo žensku obuću baš zbog te očite povezanosti s vremenom u kojem su platforme bile uobičajene i na muškarcu.

03cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Nakon otvaranja kolekcije s nekoliko džempera i tunika, na red su došle i košulje/majice. One su također jednostavnih oblika bez preočitih detalja. Ali, odrezani rukavi i blago prevelika kragna koja naglašava umjereni dekolte koji je gotovo beznačajno veći od klasične majice s V-izrezom suptilno evociraju ženstvenu formu. Naravno, onu stereotipnu. Smatram da je taj detalj ključan u cijeloj priči: iako suptilan, u cjelokupnom looku stvara dovoljan kontrast da ostavi dojam apsolutnog kršenja konvencionalnih rodnih obilježja odjeće. Paradoksalno, u isto vrijeme je i u skladu s njima, čime kolekcija dobiva novu dimenziju.

04cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Na svakom modelu priča se ponavlja: detalji na odjeći isprva kontrastiraju prividno inherentnoj muževnosti nekih predmeta (hlača); da bi na kraju ostavili dojam skladnosti s tim istim odjevnim predmetima.
Izjava Andersona koja glasi: “It’s not gender for me, it’s just clothing” može poslužiti kao objašnjenje tog paradoksa.

Ostatak kolekcije možete pogledati ovdje.

Advertisements