MALE FASHION_Suvišnost rȍda

Ili, kako to časopis Dazed & Confused  pita u naslovu: “Is fashion over gender?

01cc Yannis Vlamos / InDigital | GoRunway

S radom J. W. Andersona susreo sam se prvi put kroz njegovu jesensku kolekciju za 2013. godinu. Sjećam se da mi je ptrkrl poslala jednu fotku s revije koja mi je bila genijalna na nekoliko razina, a moja oduševljenost intenzivirala se s posljednjom muškom kolekcijom. Ili, da budem precizniji, “muškom”. Opsjednutost klasifikacijama ionako je karakteristika modne industrije. (Mala digresija: vrhunac te opsjednutosti bila je razdioba inače uniseks kolekcije Rad Houranija na mušku i žensku, a kriterij je bio spol modela koji je nosio tu istu uniseks odjeću.)

02cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Jedna od razina, koja je i istaknutija u najnovijoj kolekciji jest odsustvo odjeće koju bi stereotipno automatski kategorizirali kao žensku zbog odsustva muškog ekvivalenta. Top, na primjer, ili haljina. (Ali ne i suknja, jer imamo kilt suknje i ne-kilt suknje).

Započnimo s hlačama. Svih 39 modela nosi uglavnom crne hlače, uz par obojenih iznimaka s uzorcima. Gornja odjeća uključuje košulje, sakoe/kapute s par manje klasičnih odjevnih predmeta poput geometrijske tunike ili nekih vrsta pelerine. Zvuči li vam ovo kao neka groundbreaking kolekcija koja ruši sve manifestacije rodnih obilježja? Vjerojatno i ne, ali vrag je u detaljima.

cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

U prošloj kolekciji detalji su bili volani, u ovoj su još bolje skriveni; odnosno zbog ne-direktne reference na karakteristični ženski ukras (volane), u prvi plan dolaze suptilnije odrednice. Sve hlače rezane su malo iznad gležnja, a one najkraće ne prelaze pola dužine između gležnja i lista. Skraćivanjem hlača dodatno su se naglasile platforme na cipelama. Inspirirane disco scenom 70-ih, ni njih ne možemo svrstati u strogo žensku obuću baš zbog te očite povezanosti s vremenom u kojem su platforme bile uobičajene i na muškarcu.

03cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Nakon otvaranja kolekcije s nekoliko džempera i tunika, na red su došle i košulje/majice. One su također jednostavnih oblika bez preočitih detalja. Ali, odrezani rukavi i blago prevelika kragna koja naglašava umjereni dekolte koji je gotovo beznačajno veći od klasične majice s V-izrezom suptilno evociraju ženstvenu formu. Naravno, onu stereotipnu. Smatram da je taj detalj ključan u cijeloj priči: iako suptilan, u cjelokupnom looku stvara dovoljan kontrast da ostavi dojam apsolutnog kršenja konvencionalnih rodnih obilježja odjeće. Paradoksalno, u isto vrijeme je i u skladu s njima, čime kolekcija dobiva novu dimenziju.

04cc Marcus Tondo / Indigitalimages.com

Na svakom modelu priča se ponavlja: detalji na odjeći isprva kontrastiraju prividno inherentnoj muževnosti nekih predmeta (hlača); da bi na kraju ostavili dojam skladnosti s tim istim odjevnim predmetima.
Izjava Andersona koja glasi: “It’s not gender for me, it’s just clothing” može poslužiti kao objašnjenje tog paradoksa.

Ostatak kolekcije možete pogledati ovdje.

Advertisements

MALE FASHION_Tenisice i odijela

02
cc Imaxtree | Andrea Adriani

03

cc Imaxtree | Andrea Adriani

Pregledavajući beskrajne oznake u svom pregledniku interneta naišao sam na jedan post koji se sastojao od slika jesensko-zimske kolekcije Tillmanna Lautebacha za 2013. godinu. Kolekcija je predstavljena na Pariškom tjednu mode, a nazvana je “Joy Division”. U intervjuu Tillmann spominje kako moderan muškarac mora sâm pronaći svoj identitet, a kršenje (starih) pravila naglašava kao ključan faktor u pristupu modi. Naziv kolekcije se tu nametnuo zbog načina na koji je Joy Division, kao post-punk band, iskoristio staru punk filozofiju i stvorio nešto novo.

Dizajner također usko surađuje s obiteljskim tvrtkama od kojih nabavlja materijale, a neke od njih vodi samo jedna osoba! Spomenuo je kako je dio priprema za kolekciju pronalazak interesantnih dobavljača materijala koji imaju iznimno bitnu ulogu u cijeloj kolekciji.

06

cc Imaxtree | Andrea Adriani

04

cc Imaxtree | Andrea Adriani

05

cc Imaxtree | Andrea Adriani

Dok sam preletio preko slika prvi put, ne znajući još ništa o Tillmannu, zamijetio sam da modeli nose tenisice. Ne one jednobojne i jednostavne, nego sportske tenisice. U kombinaciji s pseudoformalnom siluetom muškarca one gotovo da bodu oči. Isprva sam planirao odvojeno pisati samo o fenomenu tenisica i odijela, ali sam nakon proučavanja kolekcije odlučio uzeti primjere upravo iz nje.

U istraživanju ovog svojevrsnog trenda zanimalo me što internet kaže o ovome. Jedan od rezultata bio je i članak (video, točnije) sa stranice gq.com u kojem štovatelji klasičnog muškog izgleda savjetuju modernom muškarcu da iz poštovanja prema odijelu nosi neupečatljive tenisice. Odobrili su jedne platnene Vans i jedne bijele kožne Adidas tenisice. Ostatak muških časopisa se ili protivi, ili samo daje naznake otvorenosti prema ovom trendu.

Iako sam očekivao konzervativniji stav o ovoj temi, ponuđeno i dalje nije dovoljno da bih promijenio svoje negativno mišljenje o muškim časopisima. Njihov pristup muškarcu doživljavam jako nametljivo; oni ne štuju samo klasičnu sliku muškarca, nego negiraju spoj tenisica i odijela kao nešto što može biti dobro. Ili, općenito negiraju pomake u muškoj modi kao nešto pozitivno. Utjecaj koji to ima na prosječnog muškarca nije zanemariv, pa to uzimam kao opravdanje za ovu kritiku.

No, zašto tenisice koje nisu jednostavne i jednobojne predstavljaju problem? Jesu li one stvarno problem, ili se samo radi o automatskom odbacivanju slike koja se ne uklapa u konvenciju kožnih cipela i odijela (nipošto kombinacija crnog i smeđeg!)?

Tenisice u kolekciji se jako dobro uklapaju u ostatak outfita. Usklađene su bojom i oblikom, a i djeluju kao odličan nastavak komada u kojima je vidljiv sportski utjecaj (smeđe široke hlače, na primjer). Detaljnu analizu smatram nepotrebnom, baš kao što nepotrebnim smatram analizu bilo koja dva komada nečijeg outfita. Postoje razlozi zašto neka majica odgovara nekim hlačama, a upravo tako postoje i razlozi zašto neke tenisice odgovaraju nekom odijelu. Poenta je da na tenisice ne treba gledati ništa drugačije nego na neke druge predmete koje nosimo. Ako fluorescentno narančaste tenisice za trčanje odgovaraju pastelno plavom odijelu, je li opravdano kombinaciju proglasiti faux pasom?

07

cc lenoeudpapillon.blogspot.com

MALE FASHION_Brave GentleMan odijela

Ovo je trebao biti drugi dio teksta, gdje bi prvi bio o osobi koja stoji iza odijela. No, uzimajući u obzir aktualnost druge teme, prvu ću preskočiti i ostaviti za neki drugi put. Za sada, malo osnovnih informacija: Joshua Katcher profesor je održive mode (sustainable fashion) na LIM koledžu na Manhattanu. Također je pohađao SUNY koledž znanosti o okolišu i šumama (SUNY College of Environmental Science). Osim, dakle, što zagovara modu koja je održiva—odnosno ekološki prihvatljiva—Joshua je vegan, aktivist, umjetnik…

321076_10151633178180884_821105635_n

cc Gregory Vaughan

2008. godine osnovao je blog pod nazivom The Discrening Brute. Tri godine nakon toga osnovao je tvrtku Brave GentleMan. Osim kravata i leptir-mašni (naravno, od veganskih i recikliranih materijala), surađivao je i s tvrtkom Novacas na liniji cipela.

coverALT-791x1024x

cc Brave GentleMan

Zadnje što je ponudio jest kolekcija odijela. Nakon dvije godine proučavanja i razvoja proizvoda, par dana prije nove godine predstavio je kolekciju. Materijali su talijanski, dok ostatak komponenata dolazi iz Japana. Italija je i mjesto konstrukcije samih odijela, čiji dizajn je preuzet od vrhunskih krojeva iz Pariza, te dovršen u New Yorku. Joshua ih je opisao kao beskompromisni i evoluirani pristup muškoj modi, koji je sagrađen na nasljedstvu klasičnog europskog krojenja, recikliranih ili organskih tekstila koji ne sadrže problematična vlakna životinjskog porijekla, koji su tkani u Japanu i Europi. Nadodao je da je ponosan što može ponuditi prvu Brave GentleMan kolekciju muškarcima s višim standardima.

Vaughan_BGM_5cc Gregory Vaughan

Sama kolekcija se sastoji od tri bazična odijela (Covert, Faunus i Envoy), te dvije jakne (Watchdog i Scout). Pošto je svaki komad posebno rađen za kupca prema mjerama; isti može birati boju i materijal od kojeg želi svoj proizvod. Ukupno ima 14 kombinacija za odijela, te 6 kombinacija za jakne. Cijena jest visoka, ali nije neopravdana. Jako dobro obrazloženje pročitajte na samoj stranici (pri dnu). Usto svakako pogledajte i lookbok, te izbor materijala.
Svakako pogledajte i jeftiniju, second-hand opciju.

Iako nisam tip osobe koji prati časopise za muškarce (GQ je, recimo, dao crveno svjetlo muškarcima koji nose tajice!), pošto mi se ne sviđa takav konzervativan pristup; Joshua kao osoba, a posljedično i ova kolekcija odijela, me oduševilo/la. Njega ću objasniti drugom prilikom, a odijela zato što postavljaju novi standard. Evolucija odjeće se ne sastoji samo u njenom izgledu, nego i u mnoštvu drugih faktora koji su nerijetko zanemareni. I upravo zbog toga mi se izjava o višim standardima ne čini pretencioznom.  Naprotiv.

Kako bi Joshua rekao, budite etički zgodni.